Hržić, Marijan (Zagreb, 8. I. 1944), arhitekt i urbanist, svojim projektima dao je znatan doprinos urbanom identitetu suvremenog Zagreba.

Diplomirao je 1967. na → Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1988. disertacijom Percepcijski pristup oblikovanju grada u okviru procesa planiranja (mentor → A. Marinović-Uzelac). Od 1968. do 1988. radio je kao vodeći planer i projektant u → Urbanističkom institutu Hrvatske, a 1988. nakratko kao vodeći projektant u građevinskom poduzeću → Tehnika. Godine 1979–80. sudjelovao je u istraživačkom radu u Center for Metropolitan Planning and Research Institute na Johns Hopkins University u Baltimoreu u SAD-u. Na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu bio je zaposlen od 1988. do umirovljenja 2014., u zvanju redovitoga profesora od 2000. Na Katedri za urbanizam bio je nositelj kolegija Urbanizam I–IV, Urbanističko planiranje I–IV, Urbanistička kompozicija i dr. Od 1992. vodi Arhitektonski atelier Hržić.







Za djelovanja u Urbanističkome institutu Hrvatske izradio je mnogobrojne generalne urbanističke planove (Pleternica, 1974; Donji Miholjac, 1974; Sanski Most, 1977) te urbanističko-arhitektonske projekte stambeno-poslovnih zona i gradskih središta (Belišće, 1974; Đakovo, 1975; Požega, 1976). U projektima pojedinačnih građevina suvremenom interpretacijom uspijeva kreativno povezati gradske sadržaje s novim prostornim i arhitektonskim zahvatima. Među izvedenim projektima ističu se: Nacionalna i sveučilišna knjižnica (1978–95., s → V. Neidhardtom, → Z. Krznarićem i → D. Manceom), Krematorij na Mirogoju (1981–85., s D. Manceom i Z. Krznarićem), sportsko-poslovni kompleks Cibona (1985–87., s → I. Pitešom i → B. Šerbetićem), zgrada D Fakulteta elektrotehnike i računarstva (1990–97), rekonstrukcija Južne kule na Medvedgradu (1994), poslovni kompleks Eurotower (2002–08), Park Grič i Park Bele IV. na Gornjem gradu (2010–17), sve u Zagrebu, robna kuća Europatrade u Sesvetama (1991–98), crkva i pastoralni centar župe Gospe od Milosrđa na Žnjanu u Splitu (1994), revitalizacija područja Tvornice duhana Rovinj u Rovinju (1995–97), crkva na otvorenom bl. Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici (1998., sa Z. Krznarićem), Dvorana Krešimira Ćosića na Višnjiku u Zadru (2002–05) i dr. Autor je stalnoga postava Muzeja za umjetnost i obrt (1994–95) i spomen-obilježja žrtvama Domovinskoga rata na Mirogoju u Zagrebu (1997–2005., sa Z. Krznarićem i D. Manceom). Znanstvene i stručne članke objavljivao je u časopisima Arhitektura (glavni urednik 1983–86., 1988., 1992–93), Čovjek i prostor i Prostor. Autor je knjige Širenje horizonta. Hrvatski urbanizam 1991–2012 (2012). Bio je član predsjedništva (1982–86) i predsjednik izdavačkoga savjeta (1989–91) Saveza arhitekata Hrvatske. Za svoj rad dobio je više nagrada, među ostalima Zagrebačkoga salona (1979., 1982., 1988), republičke i savezne nagrade Borbe (1985., 1988), »Vladimir Nazor« (godišnje 1985., 1995., 2009; za životno djelo 2023), »Viktor Kovačić« (godišnja 1989., za životno djelo 2013) i dr.











