Arhitektonski odjel Akademije likovnih umjetnosti, studij arhitekture koji je djelovao u Zagrebu u razdoblju 1926–43. te 1952–61. pod vodstvom arhitekta → Drage Iblera.

Ideja o studiju arhitekture u okviru zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti (tada Kraljevske akademije za umjetnost i umjetni obrt) pojavila se već 1921., kada je profesorsko vijeće predložilo arhitekta → Viktora Kovačića za profesora. Do osnutka studija tada nije došlo jer je Kovačić ubrzo potom započeo profesuru na Arhitektonskom odsjeku Tehničke visoke škole (→ Tehnički fakultet; sv. 4) u Zagrebu. Tadašnji rektor Akademije → Ivan Meštrović svojim je utjecajem pridonio osnutku studija po uzoru na katedru moderne arhitekture na akademiji u Beču, koju je i sam pohađao. Osnovni kolegij Arhitektura, nositelj kojega je bio Ibler, protezao se u osam semestara, a ostali kolegiji bili su Modeliranje (Frano Kršinić), Crtanje akta (Joza Kljaković), Povijest umjetnosti (Branko Šenoa) i Ukrasno pismo (Olga Höcher). U načinu funkcioniranja bio je naglašen princip atelijerskoga rada te svakodnevni kontakt između polaznika i profesora, koji je bio omogućen relativno malim brojem upisanih polaznika. Arhitektonski odjel prestao je s radom 1943., kada je Ibler dobio otkaz iz državne službe i emigrirao u Švicarsku, gdje je predavao kao docent na ženevskom sveučilištu. Godine 1952. vratio se u Zagreb te ponovno pokrenuo studij. Tada je povećan broj predmeta i sati u odnosu na program prijašnjega studija; osim Arhitekture Ibler je predavao kolegije Interijer i Urbanizam, Bogdan Sunara bio je nositelj kolegija Statika, Statika-mehanika, Statika-čvrstoća i Armirani beton, → Lavoslav Horvat Industrijskog projektiranja, a Vladimir Ivanović Urbanističkog projektiranja.

Od 63 studenta koji su pohađali studij do 1943. diplomiralo ih je svega 18. Diplomanti prvoga naraštaja bili su → Mladen Kauzlarić, → Aleksandar Freudenreich, Lavoslav Horvat, → Stjepan Planić i Gustav Bohutinsky, a poslije njih → Ivo Bartolić, → Hinko Bolanča, Branko Bon, Ljudevit Gaj, → Drago Galić, Vlado Galić, Milan Grakalić, Mirko Hamel, Eugen Hološ, Veljko Kauzlarić, Marko Novak, → Zvonimir Požgaj, → Neven Šegvić i Hinko Vichra. U poslijeratnom razdoblju diplomirao je samo jedan student – Krešimir Mihaljević.

Arhitektonski odjel Akademije likovnih umjetnosti značajan je po tome što je prekinuo s tradicijom uvodeći program moderne arhitekture, koja je 1930-ih odigrala važnu ulogu u povijesti hrvatske arhitekture. Uz povezanost slikarstva, kiparstva i arhitekture, Iblerova je škola prihvatila nove metode odgoja arhitekata. Za razliku od studija arhitekture na Tehničkome fakultetu koji je dodjeljivao naslov diplomiranoga inženjera arhitekture, ona je dodjeljivala naslov akademskog arhitekta. Većina arhitekata koji su ondje diplomirali te njihov profesor Ibler odigrali su odlučujuću ulogu u stvaranju najznačajnijih djela zagrebačke arhitektonske škole.