Bolanča (Bolanca), Hinko (Krapanj, 18. I. 1918 – Pula, 19. III. 1992), arhitekt, sljedbenik funkcionalističkih principa zagrebačke škole arhitekture u razdoblju nakon II. svj. rata.
Diplomirao je 1940. na Arhitektonskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (mentor → D. Ibler). Godine 1944–45. bio je sudionik urbanističkoga seminara ZAVNOH-a u Šibeniku i Zagrebu, a 1947–52. radio je kao tehnički rukovoditelj Sekretarijata za građevinarstvo u Puli. Potom se do 1956. bavio uređenjem interijera u pulskome brodogradilištu Uljanik, a 1956–60. bio je direktor projektnoga poduzeća Istra iz Pule. Nadahnut estetskim funkcionalizmom D. Iblera, projektirao je uvažavajući suvremene arhitektonske tijekove. Među njegovim su značajnijim ostvarenjima rekonstrukcija hotela Riviera u Splitskoj ulici 1 u Puli (1950), samački domovi u Balotinoj 3 u Puli i na Katurama 30 u Labinu (1953), tipske stambene jednokatnice na Katurama u Labinu (1954), motel u Limskome kanalu (1955), stara ambulanta na Verudi u Puli (1956), stambeno-poslovne zgrade u Puli u Istarskoj 7 (1956) i Marulićevoj 35–39 (1957) te Ekonomska škola u Kovačićevoj 3 u Puli (1959). Dobitnik je Nagrade »Viktor Kovačić« za životno djelo 1977.
A. Rubbi: Stambena arhitektura u Puli od početka stoljeća do danas. Arhitektura, 42–44(1989–91) 1–3(208–210), str. 33–36.
A. Rubbi: Arhitekti modernog pokreta u Istri. Biografska građa. Pula, 1997., str. 29.
B. Nefat: BOLANCA, HINKO. Istarska enciklopedija, 2005., str. 86