Meštrović, Ivan (Vrpolje u Slavoniji, 15. VIII. 1883 – South Bend, SAD, 16. I.  1962), kipar i arhitekt, najistaknutiji kipar hrvatske moderne skulpture, svjetski priznat umjetnik.

Nakon kraćeg naukovanja u klesarskoj radionici Pavla Bilinića u Splitu (1900), otišao je u Beč, gdje je nakon pripremnog tečaja kod kipara Otta Königa 1901. upisao Akademiju likovnih umjetnosti. Ondje je uz kiparstvo 1904–06. pohađao i studij arhitekture. Godine 1922. postao je profesorom na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je 1923–42. obnašao i dužnost rektora. Godine 1947. emigrirao je u SAD, gdje je bio profesor kiparstva na Sveučilištu u Syracusi, potom od 1955. na Sveučilištu Notre Dame u Indiani.

Iako je njegov primaran opus bio vezan uz kiparstvo, autor je mnogobrojnih arhitektonskih rješenja, osobito sakralnih i memorijalnih građevina. Osim u klasicizmu, nadahnuće je nalazio u srednjovjekovnom sakralnom graditeljstvu Dalmacije, a bio je pod osobitim utjecajem svojeg cjeloživotnog suradnika → Harolda Bilinića. U suradnji s Bilinićem nastao je najveći dio Meštrovićeva arhitektonskog opusa: mauzolej obitelji Račić u Cavtatu (1920–23), Atelijer Meštrović u Zagrebu (1921–25., s V. Kovačićem i D. Iblerom), mauzolej Petra Njegoša na Lovćenu (prvi nacrt 1924., izgrađen 1969–74., s L. Horvatom), crkva Presvetog Otkupitelja – mauzolej obitelji Meštrović u Otavicama kraj Drniša (1926–31., s L. Horvatom), obiteljska kuća na Mejama u Splitu (1931–39., s L. Horvatom), Dom hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu (1934–38., s L. Horvatom, H. Bilinićem, Z. Kavurićem, I. Zemljakom, D. Iblerom i dr.), Spomenik neznanom junaku na Avali u Beogradu (1934–38), crkva sv. Marije u Biskupiji kraj Knina (1937–38., s J. Kljakovićem), kompleks Kaštelet – Crikvine u Splitu (1939–41), kripta crkve Krista Kralja u Trnju u Zagrebu (1941., s L. Horvatom). Sudjelovao je u obnovi crkve sv. Marka u Zagrebu (1936–38), gdje je zajedno s J. Kljakovićem bio zadužen za likovnu opremu.

























Autor je mnogobrojnih javnih spomenika (Zdenac života, 1905. i Josip Juraj Strossmayer, 1926. u Zagrebu; Grgur Ninski u Splitu, 1929; Indijanci u Chicagu, 1928. i dr.), koji su katkad bili praćeni sukladnim urbanističkim rješenjima. Ostvario je i nekoliko djela u području slikarstva te je autor knjiga Uspomene na političke ljude i događaje (1969), Ludi Mile (1970) i dr. Sudjelovao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu. Od 1934. bio je član JAZU-a, od 1951. počasni član Umjetničke akademije u Beču, a od 1960. Američke akademije za umjetnost i književnost. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, među ostalima Prve nagrade za kiparstvo na Svjetskoj izložbi umjetnosti u Rimu (1911) i odličja za znanost i umjetnost Republike Austrije (1961).





