Mohorovičić, Andre (Križevci, 12. VII. 1913 – Zagreb, 17. XII. 2002), arhitekt, teoretičar i povjesničar arhitekture, osobito zapažen po sintezama razvoja hrvatske arhitekture.

Diplomirao je 1935. u Zagrebu na Arhitektonskom odjelu Tehničkoga fakulteta, te je 1934. upisao kolegije iz povijesti umjetnosti na Filozofskome fakultetu. Boravio je 1936–38. kao stipendist po nekoliko mjeseci na stručnom usavršavanju u Pragu, Beču i Firenci. Doktorirao je 1963. na Fakultetu za arhitekturu, građevinarstvo i geodeziju u Ljubljani disertacijom O kategorijama apsolutnoga i relativnoga u teoriji arhitekture. Od 1936. volontirao je kao asistent → Petru Knollu na kolegijima Povijest umjetnosti i Nauka o arhitekturi (poslije Teorija arhitekture) na Katedri za arhitektonske oblike pri Arhitektonskom otsjeku Tehničkoga fakulteta (od 1956. Arhitektonsko-građevinsko-geodetski fakultet /AGG/ od 1962. → Arhitektonski fakultet) u Zagrebu. Od 1940. bio je zaposlen na Fakultetu, od 1943. predavao je spomenute kolegije, od 1945. kao redoviti profesor; umirovljen je 1983. Bio je predstojnik Kabineta za povijest umjetnosti (1946–74), Katedre za povijest umjetnosti i arhitekture (1960–83) te Zavoda za povijest i teoriju arhitekture (1966–83); prodekan (1946–47) i dekan (1950–51) Tehničkoga fakulteta, prorektor (1949–50) i rektor (1947–49) Sveučilišta u Zagrebu, starješina Arhitektonskog odjela (1959–60) i prodekan (1962) AGG-a, te prodekan (1968–72., 1979–83) i dekan (1966–68) Arhitektonskoga fakulteta.

Njegov se znanstveni rad temelji na metodi sintetske analize, kojom se služio u teorijskome pristupu arhitekturi i urbanizmu. Osobitu pozornost obraćao je na sustavno proučavanje graditeljstva i gradogradnje na području Hrvatske (Istra, Kvarner, Mljet, Rab, Slavonija) i zaštitu spomenika kulture. Autor je stotinjak znanstvenih radova te knjiga Teorija arhitekture. Prilog analizi nekih osnovnih problema teorije arhitekture (1975), Prilog analizi vrednovanja povijesnih urbanih cjelina i objekata arhitekture u okviru rada na zaštiti spomenika kulture u SR Hrvatskoj (1978), Graditeljstvo u Hrvatskoj (1992), Utvrđeni gradovi i kašteli na obalnom području sjevernog Jadrana (1997). Bio je glavni urednik Enciklopedije likovnih umjetnosti (1959–66) te urednik za arhitekturu Tehničke enciklopedije (1963–66) LZ-a. Izvanredni je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (→ Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; sv. 4) od 1954., a redoviti član od 1961., glavni tajnik (1975–78) i potpredsjednik (1978–91). Dopisni je član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti od 1983., te professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu od 1998. Među mnogobrojnim nagradama i priznanjima koje je dobio ističu se državna Nagrada za životno djelo (1979) te nagrade za životno djelo »Vladimir Nazor« (1982) i »Viktor Kovačić« (1998).







