Jušić, Pavao (Pleternica, 6. VIII. 1886 – Zagreb, 11. V. 1972), arhitekt, gradio je uglavnom male gradske stanove i industrijske objekte, bavio se organizacijom rada.

Diplomirao je arhitekturu 1913. na Visokoj tehničkoj školi u Pragu. Bio je gradski inženjer u Gradskom građevnom uredu u Zagrebu 1913–20., a 1915. pozvan je u ratnu službu te je kao vojni inženjer do 1918. radio u Crnoj Gori i Rumunjskoj. Od 1920. bio je profesor u zagrebačkoj Srednjoj tehničkoj školi, a od 1934. do umirovljenja 1946. školski inspektor stručnih škola Banske uprave. Kao honorarni nastavnik 1925–41. predavao je kolegij Poljoprivredno i šumarsko zgradarstvo na Poljoprivredno-šumarskome fakultetu (→ Agronomski fakultet; sv. 2), a 1946–63. kolegij Gospodarsko i industrijsko graditeljstvo na Arhitektonskom odsjeku Tehničkoga fakulteta (→ Arhitektonski fakultet).







U razdoblju prije rata kao gradski inženjer sudjelovao je u projektiranju i gradnji ubožnice na Svetom Duhu 64 (1913–14., danas Klinička bolnica Sveti Duh) i škole u Ulici Ante Kovačića 1 (1914., danas Farmaceutsko-biokemijski fakultet), a nakon rata izgradio je prve kolonije socijalnih malih stanova, dvokatne i trokatne kuće višestambenoga tipa, tradicionalističkoga izričaja – na Ciglani u Klaićevoj 9–11, Meršićevoj i na Selskoj cesti te na Kanalu (1920). Od 1920. do 1934. imao je ovlast za samostalan rad te je među ostalim projektirao dvoranu Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima na Tomislavovu trgu 19 (1922–23., danas Zagrebačko kazalište lutaka, poslije preoblikovano), palače Prve hrvatske štedionice u Slavonskom Brodu (1922–24) i Celju (1923–25), stambenu zgradu Brozović u Ulici Medveščak 49 (1923–25), vile Košak u Dvorničićevoj 20 i Gutschy na Horvatovcu 2 (obje 1928), te više gospodarskih zgrada i pogona na fakultetskom dobru u Maksimiru (1929–30), planinskom gospodarstvu Mrzle Vodice (1930) i dr. Nakon osnutka Udruženja jugoslavenskih inženjera i arhitekata obnašao je dužnost tajnika Sekcije Zagreb (1919–24). Sastavio je rječnik s približno 1700 termina za područje graditeljstva, koji je kao prilog 1924. objavljen u Tehničkom kalendaru Društva hrvatskih graditelja. Od 1922. posvetio se pokretu za znanstvenu organizaciju rada te je sudjelovao na međunarodnim kongresima u Pragu (1924), Bruxellesu (1925), Rimu (1927) i Parizu (1929). Oko 1930. bio je jedan od utemeljitelja organizacije Junako (Jugoslavenski nacionalni komitet za naučnu organizaciju rada), a njegovim je zauzimanjem potkraj 1930-ih osnovana Jugoslavenska komisija za standardizaciju.





