Fabijanić, Nenad (Zagreb, 8. III. 1951), arhitekt i urbanist, predstavnik suvremenog arhitektonskog izraza, posebno se istaknuo oblikovanjem interijera i javnih prostora.

Diplomirao je 1974. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 2018. stekao akademski stupanj doktora umjetnosti. Godine 1975–76. radio je u studiju AB 17 → Ive Vitića u Zagrebu, a 1977. zaposlio se na Arhitektonskom fakultetu (isprva kao asistent → Nevena Šegvića), gdje je radio do umirovljenja 2021., od 2000. u zvanju redovitoga profesora. Predavao je kolegije Arhitektura novijeg doba, Hrvatska arhitektura, Arhitektonsko projektiranje, Interijer, Zgrade za kulturu i dr. Predstojnik Katedre za arhitektonsko projektiranje bio je 1997–2001. Bio je gostujući predavač na Sveučilištu Strathclyde (University of Strathclyde) u Glasgowu (1990., 1993). Godine 2021. osnovao je vlastiti Arhitektonski studio Fabijanić.

Uz pedagošku i znanstvenu djelatnost sustavno se bavi projektantskim radom. Projektira stambenu i stambeno-poslovnu arhitekturu (zgrada ACM-a, danas Triglav osiguranja u Heinzovoj ulici u Zagrebu, 1995–96; zgrada Hrvatske biskupske konferencije na Ksaverskoj cesti u Zagrebu, 2011; obiteljska kuća O na Silbi, 2012), oblikuje i uređuje javne prostore (Trg Petra Krešimira IV. u Pagu, 1996; Trg kralja Tomislava u Opuzenu, 2007; Arheološki park Principij u Rijeci, 2014; ljetna pozornica Crekvina u Kastvu, 2018–22; Trg maršala Tita u Rovinju, 2022) i interijere (adaptacija skladišta soli u diskoteku V. magazin u Pagu, 1986; kavana Ban café na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, 1992; crkva sv. Jurja u Pagu, 1994; Banski dvori u Zagrebu, 1998). Bavi se oblikovanjem predmeta od stakla (Hrvatski križ kao poklon papi Ivanu Pavlu II., 1994., s I. Šebaljem i O. Kogojem). Njegov je rad Spomenik domovini, podignut 2020. na Trgu Stjepana Radića u Zagrebu. Autor je izložbenih postava i knjiga (Razgovori 1990–1994., 1996., s I. Šebaljem; Suradnja 1990–1998., 1999., s I. Šebaljem; Postamenti, 2016; Mit mijene, 2017; Slike po Ivanu, 2018; Četiri memorijala Nenada Fabijanića, 2019; Domovini ’20, 2021). Bio je predsjednik Društva arhitekata Zagreba (1994–96) i Udruženja hrvatskih arhitekata (1999–2003). Godine 2008. postao je članom suradnikom HAZU-a; od 2019. professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnik je više domaćih i međunarodnih nagrada, među ostalima Zagrebačkoga salona (1983., 1988., 1991., 1992., 1997), »Vladimir Nazor« (1993., 2012), »Viktor Kovačić« (1986., 1994), »Bernardo Bernardi« (1993., 2009., 2014), Big See Architecture Award (2018., 2020., 2022) i dr.