Klein, Franjo (Beč, 17. X. 1828 – Zagreb, 26. VIII. 1889), graditelj i arhitekt, jedan od prvih hrvatskih ovlaštenih civilnih arhitekata.

U Beču je izučio graditeljsko-kamenoklesarski obrt te 1846–48. studirao arhitekturu na Akademiji likovnih umjetnosti. Od 1851. u Zagrebu je u graditeljskom ravnateljstvu Generalne komande za Hrvatsku i Slavoniju bio građevinski poslovođa (palir) i crtač, od 1859. građevinski pripravnik (akcesist), a od 1861., kada je primljen u graditeljski ceh, vodio je samostalni graditeljski obrt. S → Jankom Nikolom Grahorom je 1869. osnovao građevinsko poduzeće Grahor i Klein, koje je zbog slaboga zdravlja napustio 1886. Status ovlaštenoga (autoriziranoga) civilnog arhitekta priznat mu je 1878. kada je primljen u → Klub inžinira i arhitekta kao prvi član s tim naslovom.













Jedan od najvećih zagrebačkih graditelja XIX. st., zaslužan je za prodor bečke reprezentativne arhitekture zreloga historicizma. Među ranim mu se djelima ističe crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Molvama (1855–62). U Zagrebu je samostalno projektirao i izveo pravoslavnu crkvu Preobraženja Gospodnjega na Preradovićevu trgu (1863–66) i sinagogu u Praškoj ulici (1866–67; srušena 1942) te vilu Pongratz u Mikulićima 133 (1868), dok je u suradnji s Grahorom 1870. izgradio kuću Rosenfeld zaobljena pročelja u Mesničkoj ulici 1. Među nekoliko reprezentativnih pregradnja ističu se zgrada realne gimnazije na uglu Strossmayerova šetališta i Griča 3 (1863–64., danas zgrada Državnoga hidrometeorološkog zavoda), hotel K caru austrijanskom u Ilici 4 (1865–66., srušen 1913) i kuća Kušlan na Markovu trgu 4 (1868–69). U poduzeću Grahor i Klein projektirao je i izveo u suradnji s Grahorom, uglavnom u neorenesansnom stilu, palače Prve hrvatske štedionice na uglu Jelačićeva trga 14 i Praške (1870), Siebenschein na uglu Preradovićeva trga 3 i Preradovićeve ulice (1873–74), Buratti na Trgu Nikole Zrinskoga 3 (1877., danas Vrhovni sud RH), Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva na Trgu Republike Hrvatske 3 (1878., danas Pravni fakultet) te Hrvatskoga glazbenog zavoda u Gundulićevoj 6 (1875–77). Među mnogobrojnim stambenim palačama ističu se i dvokatnice na uglu Berislavićeve 5 i Gajeve (1874), u Ilici 12 (1877–78) i na uglu Hebrangove 10 i Gajeve (1877) te jednokatnice u Hebrangovoj 34 (1877–78), Gajevoj 32 (1879) i Preradovićevoj 24 (1882). S Grahorom je sudjelovao i u izvedbi zgrade HAZU-a na Trgu Nikole Zrinskoga 11 (1879., projektant Friedrich Schmidt). Izveo je portal u perivoju Maksimir (1867) s kipovima Flore i Pomone.













