Penezić, Vinko (Zagreb, 21. I. 1959), arhitekt, predstavnik suvremenog arhitektonskog izraza.

Diplomirao je 1982. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Od 1979. radi u zajednici s → Krešimirom Roginom, s kojim od 1991. vodi arhitektonski biro Penezić i Rogina, arhitekti. Vanjski je suradnik na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci (2007–10) i Građevinskom i arhitektonskom fakultetu Osijek (od 2019), gdje predaje kolegije Unutarnje uređenje i Enterijer, te gostujući profesor na L’École spéciale d’Architecture u Parizu (2009) i University American College u Skoplju (2013).

Penezićev i Roginin rad odlikuje se nekonvencionalnim rješenjima uz naglašeno uvažavanje povijesnoga i prostornoga koncepta građevine. Realizirali su više projekata različitih namjena, među ostalima: plivalište Mladost u Jarunskoj ulici 5 (1987), poslovnu zgradu Velebit na Kennedyjevu trgu 6b (1995), oba u Zagrebu, crkvu sv. Mihajla u Šercerovoj 1 u Dubrovniku (1999), stambeno-poslovnu zgradu za stradalnike Domovinskoga rata u Strossmayerovoj 16 u Vukovaru (2002), dječji vrtić Jarun u Bartolićima 39a u Zagrebu (2006), Kuću japansko-hrvatskog prijateljstva u Tokamachiju u Japanu (2012), Dom za umirovljene svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije u Botićevoj 4 u Đakovu (2022). Bavi se i uređenjem interijera, izradbom televizijskih scenografija, izložbenih postava i dr. Tri je puta sudjelovao na Venecijanskome bijenalu (2000., 2004., 2008). Autor je mnogobrojnih stručnih osvrta o arhitekturi objavljenih u periodici te knjige Izazovi prostora (2005). Bio je glavni urednik časopisa → Čovjek i prostor (1997–99), te predsjednik Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu (2004–05). Godine 2018. postao je članom suradnikom HAZU-a. Zajedno s Roginom dobio je više domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja, među ostalima nagrade »Viktor Kovačić« (1996), »Bernardo Bernardi« (1996) i »Vladimir Nazor« (2001) te nagradu HAZU-a za područje likovnih umjetnosti (2013).