Autor: I. Anić
Objavljeno: .
Ažurirano: 14. svibnja 2021.

šumarstvo, znanost, struka i umijeće gospodarenja i očuvanja šumskih ekosustava za trajnu dobrobit čovjeka, društva, okoliša i gospodarstva. Složena je djelatnost koja sadržava biološku, ekološku, tehničku i ekonomsku komponentu. Brine se o uravnoteženom i potrajnom (održivom) gospodarenju šumama, maksimalnim prinosima i optimalnoj obnovi šuma uz trajnu stabilnost šumskih ekosustava, skrbeći se za mnogobrojan životinjski svijet, obilne i trajne rezerve pitke vode, atraktivan i rekreacijski privlačan okoliš u prirodnim i u urbanim sredinama.

Gospodarenje šumama

Gospodarenje šumama djelatnost je koja uključuje uzgajanje, uređivanje i iskorištavanje šuma te zaštitu šuma i lovno gospodarenje.

Uzgajanje šuma bavi se osmišljenim osnivanjem šumske sastojine i postupanjem njome, kako bi se ispunili ciljevi gospodarenja. Zadaća mu je u svakom šumskom ekosustavu pronaći i izvesti takve šumskouzgojne zahvate koji će omogućiti njegovu trajnu i maksimalnu stabilnost, vitalitet, proizvodnju i sposobnost prirodne obnove. Djelokrug uzgajanja šuma obuhvaća osnivanje, morfologiju, njegu, obnovu i pretvorbu šuma. Osnivanje šuma obuhvaća područja šumskoga sjemenarstva, šumskoga rasadničarstva i pošumljavanja. Morfologija šuma analizira i opisuje pojavne oblike šuma i šumskih sastojina. Njega šuma bavi se procesima i metodama oblikovanja strukture šumske sastojine te kontrole rasta i prirasta šumskih vrsta drveća i sastojina. Obnova šuma bavi se procesima i metodama izmjene generacija šumskih sastojina. Pretvorba šuma obuhvaća izmjene sastojinskih, uzgojnih i degradacijskih oblika šuma te metoda gospodarenja šumama. Uzgajanje šuma oslanja se na šumarsku pedologiju, šumarsku fitocenologiju, ekologiju šuma, dendrologiju, šumarsku genetiku, oplemenjivanje šumskog drveća i šumarsku klimatologiju.

Šumarski rasadnik kraj Omiša, druga polovica XX. st.

Uređivanje šuma osim strateškoga planiranja uporabe šumskih resursa obuhvaća niz postupaka i aktivnosti koje treba provesti kako bi se izradio plan gospodarenja (uređajni elaborat, osnova gospodarenja, program gospodarenja) konkretnom šumskom površinom (gospodarskom jedinicom) za jasno definirano gospodarsko razdoblje. U tom smislu urediti šumu znači unaprijed definirati gdje, kada, koliko i kako sjeći, pri čemu je sječa samo nužna posljedica šumskouzgojnih postupaka.

Mjerenje prsnog opsega s pomoću promjerke, Pleternica, Uprava šuma Podružnica Požega, Hrvatske šume

Promjeravanje šume, Pleternica, Uprava šuma Podružnica Požega, Hrvatske šume

Iskorištavanje šuma (→ eksploatacija šuma) dio je šumarstva koji se bavi uzimanjem i svrhovitom uporabom svih postojećih obnovljivih i neobnovljivih prirodnih proizvoda šume, koji se dijele na glavne ili primarne šumske proizvode (drvo) i sporedne ili sekundarne šumske proizvode (svi ostali šumski proizvodi). Sinteza je znanstvenih i stručnih dostignuća u iskorištavanju šuma te disciplina na koje se oslanja, od kojih su → drvna tehnologija, mehanizacija (→ šumski strojevi), šumske prometnice, ekologija, ergonomija, uzgajanje i uređivanje šuma te ekonomika najvažnije. Sastavnica iskorištavanja šuma koja se bavi proizvodnjom drvnih sortimenata (trupci, ogrijevno drvo, drvo za kemijsku preradbu, drvni iver) naziva se pridobivanje drva.

Trupci spremni za transport, Mala Kapela, druga polovica XX. st.

Stroj za sječu i izradbu trupaca (harvester), Baranja, Uprava šuma Podružnica Osijek, Hrvatske šume

Zaustavljač lančanoga transportera, izbacivač trupaca i pogonski uređaj proizveden u tvornici Rade Končar, druga polovica XX. st.

Stroj za iveranje drvnih ostataka (iverač) za proizvodnju peleta, Uprava šume Podružnica Nova Gradiška, Hrvatske šume

Zaštita šuma dio je šumarstva koji se bavi očuvanjem ekološke ravnoteže u šumskome ekosustavu, te je integralni dio zaštite prirode. Zaštita šuma nije u suprotnosti s racionalnim iskorištavanjem šumskih dobara. Zadaća je zaštite šuma ustanoviti vanjske pojave šteta, utvrditi sve uzročnike šteta, pronaći metode suzbijanja šteta, te jasno formulirati osnovne odredbe o sprečavanju i suzbijanju šumskih šteta. Dominantni štetni utjecaji na stabilnost šumskog ekosustava mogu biti abiotski (klima, tlo), biotski (mikoplazme, virusi, bakterije, gljive, insekti, glodavci i divljač) i antropogeni (loše gospodarenje, neodgovarajuće iskorištavanje, požari, promjene u šumskim staništima). Integralna, odn. usmjerena zaštita šuma sustav je koji obuhvaća sve raspoložive metode i sredstva za zaštitu. Različite metode i sredstva kombiniraju se kako bi se održala i sačuvala šuma kao najsloženiji ekosustav. Zaštita šuma oslanja se na temeljne šumarske discipline kao što su uzgajanje šuma, šumarska fitopatologija, šumarska entomologija i lovno gospodarenje.

Bespilotna letjelica poduzeća Hrvatske šume za uvid u stanje sastojina, uočavanje devastacija i otkrivanje požara

Lovno gospodarenje obuhvaća aktivnosti koje se provode radi uzgoja, zaštite i korištenja divljači. Provodi se usporedno s ostalim gospodarskim djelatnostima (šumarstvo, poljoprivreda, vodoprivreda, zaštita prirode), usklađivanjem lovno-gospodarskih planova s gospodarskim planovima ostalih djelatnosti. Uzgoj, zaštita i korištenje (lov) krupne divljači odvija se uglavnom u šumskim ekosustavima, dok se iste gospodarske mjere za sitnu dlakavu i pernatu divljač provode u najvećoj mjeri na poljoprivrednim ili vodenim površinama. U lovno gospodarenje, uz lov kao jednu od niza aktivnosti, uključena je prihrana i prehrana divljači, tehničko uređenje lovišta, nadzor (čuvanje) lovišta i mjere za osiguranje potrajnog gospodarenja očuvanjem optimalne brojnosti, spolne i starosne strukture pojedine vrste divljači.

Lovište Josip ban Jelačić, Agronomski fakultet

Povijesni razvoj

Razvoj šumarstva sagledava se u četiri razdoblja odnosa čovjeka prema šumi. Prvo razdoblje obuhvaća prapovijest i stari vijek, kada je čovjek uzimao od šume prema potrebi, koliko mu je i što trebalo, bez plana i ograničenja. Odnos čovjeka prema stablu i šumi bio je najprije određen nepisanim religijskim pravilima, a zatim su se javili i prvi pravni propisi koji su štitili vlasništvo nad stablima i njihovim plodovima, npr. babilonski Hamurabijev zakonik (1755. do 1750. pr. Kr.), Hetitski zakonik (XVII. do XI. st. pr. Kr.) i rimski Zakonik dvanaest ploča (451. do 450. pr. Kr.). Drugo razdoblje obuhvaća srednji vijek i dio novoga vijeka. Počelo je pojavom pravnih propisa koji su sadržavali odredbe o čuvanju stabala i šuma te sprečavanju drvokrađe i prevelikih sječa. Šumsko-poljsko-pašnjački pristupi iskorištavanju šuma obilježje su srednjovjekovnoga razdoblja, kada su šume za povlašteni vlastelinski sloj bile stalan izvor divljači za lov, dok su za niže slojeve imale egzistencijalno značenje. Dugoročnom planiranju trajne opskrbe šumskim proizvodima i očuvanju šumske površine još se uvijek nije posvećivala pozornost. Treće je razdoblje počelo u XVIII. st. kada su se pojavili plansko iskorištavanje šuma, obnova i zaštita šuma. Šumarstvo se razvijalo na postavci o šumi kao samoobnovljivome prirodnom resursu. Uvedeno je i razvijalo se potrajno gospodarenje šumama. Četvrto razdoblje počelo je sredinom XX. st., od kada čovjek sagledava višestruku ulogu šume u životu, opstanku i razvoju svih živih bića. Znanost pokazuje da su općekorisne funkcije šuma mnogo važnije od proizvedenoga drva. Načelo potrajnosti evoluira u višenamjensku progresivnu potrajnost. Sagledava se odnos čovjeka prema cjelini šumskog ekosustava. Dugoročno održavanje biološke raznolikosti i funkcionalne cjelovitosti šumskih ekosustava postaje glavno načelo gospodarenja šumama.

Šumarstvo u Hrvatskoj

Povijest

Bogatstvo hrvatskih → šuma te duga šumarska tradicija uvjetovali su visoke domete šumarstva u Hrvatskoj, koje spada među najstarije organizirane djelatnosti u zemlji. Prvi pravni propisi s odredbama vezanima uz šume nalaze se u statutima primorskih gradova, primjerice u Statutu Lige kotara Ninskog iz 1103., Statutu grada i otoka Korčule iz 1214., Statutu grada Dubrovnika iz 1272., Statutu Lastova iz 1310., Statutu grada Splita iz 1312., Statutu grada Trogira iz 1322., Mljetskom statutu iz 1345. i dr. Nastanak organiziranog šumarstva obilježili su prva inventura, opis i kartiranje dijela velebitskih šuma 1764–65., ustrojavanje prve šumarske službe u Krasnu, Baškim Oštarijama i na Petrovoj gori 1765., te donošenje prve zakonske uredbe o šumama 1769. Za intenzivan razvoj šumarstva posebno su važni osnutak Hrvatskoga šumarskog društva 1846., donošenje prvoga suvremenog zakona o šumama 1852. i početak sveučilišne šumarske nastave na Šumarskoj akademiji u Zagrebu 1898. Odredbama Ustava Republike Hrvatske i Zakona o šumama iz 1990. šume i šumska zemljišta proglašeni su dobrima od općeg interesa i specifičnim prirodnim bogatstvom koje uživa posebnu zaštitu. Ustanovljeno je jedinstveno šumskogospodarsko područje za koje se izrađuje Šumskogospodarska osnova područja RH. Uveden je revirni sustav po kojem šumski revir postaje temeljna jedinica gospodarenja šumom. Radi obavljanja djelatnosti gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu RH, Sabor Republike Hrvatske je 1990. osnovao → Hrvatske šume kao javno poduzeće u djelatnosti šumarstva, sa sjedištem u Zagrebu.

Hrvatski šumarski paviljon na Milenijskoj izložbi u Budimpešti, 1896.

Strukovno šumarsko obrazovanje

Strukovno šumarsko obrazovanje u Hrvatskoj počelo je 1860. na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima (→ Visoko gospodarsko učilište u Križevcima). Trajalo je do 1898. kada je šumarska nastava na križevačkom učilištu izdignuta na sveučilišnu razinu i preseljena na Šumarsku akademiju u Zagrebu. Prve srednje šumarske škole utemeljene su 1946. u Glini i Drnišu. Prva od njih je godinu kasnije preseljena u Karlovac, gdje i danas djeluje pod imenom Šumarska i drvodjeljska škola. Škola iz Drniša preseljena je 1948. u Split, gdje je do 1965. djelovala Šumarska škola za krš. Strukovno šumarsko obrazovanje u Hrvatskoj se danas provodi u srednjim školama u Đurđenovcu, Gračacu, Hrvatskoj Kostajnici, Otočcu, Slavonskom Brodu, Vinkovcima, Virovitici i u Zagrebu.

Visokoškolska šumarska nastava

Visokoškolska šumarska nastava u RH se danas održava na → Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Fakultet je počeo s radom pod nazivom Šumarska akademija, koja je 1898. bila otvorena pri tadašnjemu Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Godine 1919. Akademija je prerasla u Gospodarsko-šumarski fakultet koji je nakon II. svj. rata promijenio ime u Poljoprivredno-šumarski fakultet. Nakon njihova razdvajanja 1959. nastavio je djelovati samostalni Šumarski fakultet, koji od 2021. djeluje pod današnjim imenom. Fakultet čine Šumarski odsjek i Drvnotehnološki odsjek. U sastavu Šumarskog odsjeka su Nastavno-pokusni šumski objekti Zagreb, Lipovljani, Zalesina, Velika i Rab. Fakultet gospodari državnim lovištima Kalifront na Rabu i Opeke II kod Lipovljana. Visokoškolska nastava na Fakultetu odvija se na preddiplomskim studijima (Šumarstvo; Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša; Drvna tehnologija), preddiplomskom stručnom studiju (Drvna tehnologija), diplomskim studijima (Šumarstvo – smjerovi Uzgajanje i uređivanje šuma s lovnim gospodarenjem, Tehnika, tehnologija i management u šumarstvu; Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša; Drvnotehnološki procesi; Oblikovanje proizvoda od drva), poslijediplomskim specijalističkim studijima (Ekološko oblikovanje krajolika, Zaštita prirode i hortikultura; Uzgajanje i osnivanje šuma; Šumske tehnike i tehnologije; Lovstvo; Oplemenjivanje i očuvanje genetske raznolikosti šumskog drveća; Šumske prometnice; Uređivanje šuma; Tehnologija drvnih materijala; Organizacija proizvodnje) i poslijediplomskome doktorskom studiju (Šumarstvo i drvna tehnologija).

Nastavno-pokusni šumski objekt Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije Lipovljani

Znanstvenoistraživačka šumarska djelatnost

Prva znanstvena istraživanja u hrvatskome šumarstvu počela su osnutkom križevačkog Gospodarsko-šumarskog učilišta 1860. Organizirana znanstvenoistraživačka djelatnost započela je 1898. osnutkom Šumarske akademije u Zagrebu, a intenzivirala se 1919. osnutkom Gospodarsko-šumarskoga fakulteta u Zagrebu. Godine 1921. na Fakultetu je osnovan Zavod za šumske pokuse kao prva znanstvena šumarska institucija na području tadašnje države. Zadaća mu je bila sustavnim znanstvenim istraživanjima promicati šumarsku znanost i gospodarenje šumama.

Prva samostalna šumarska znanstvena institucija u Hrvatskoj osnovana je u Zagrebu 1945. pod nazivom Zavod za praktična šumarska istraživanja (od 1946. Institut za šumarska istraživanja, 1950–62. Institut za šumarska i lovna istraživanja). U Rijeci je 1950. osnovan Zavod za kontrolu šumarskog sjemena, a 1960. u Jastrebarskom Zavod za četinjače (od 1964. Jugoslavenski institut za četinjače). Spajanjem tih triju znanstvenih ustanova 1974. osnovan je Šumarski institut, Jastrebarsko. Godine 2009. Institut je promijenio ime u → Hrvatski šumarski institut. Danas je to znanstvena javna ustanova RH suvremeno opremljena za analize i praćenje šumskih ekosustava.

Hrvatski šumarski institut

Osim navedenih instituta, u Splitu je od 1947. djelovao Institut za pošumljavanje krša (sa stanicama u Rijeci i Trstenom), koji je 1950. zamijenio Institut za eksperimentalno šumarstvo pod ingerencijom JAZU-a sa sjedištem u Zagrebu. Dio osoblja tog instituta je nakon prestanka njegova djelovanja preuzeo 1957. zagrebački Institut za šumarska i lovna istraživanja.

Ostale šumarske znanstvenoistraživačke ustanove u RH danas su Samostalni odjel za šumarstvo u sastavu → Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša, Akademija šumarskih znanosti u Zagrebu, Centar za znanstveni rad HAZU-a u Vinkovcima, Arboretum HAZU-a u Trstenom. (→ HAZU; sv. 4)

Arboretum Trsteno

Istaknuti hrvatski šumarski stručnjaci

U dugoj povijesti hrvatskog šumarstva istaknuli su se mnogi šumarski stručnjaci, od kojih su neki u javnosti ostali poznati po svojim ostvarenjima u različitim vidovima znanstvene ili stručne djelatnosti. Prvi šumarski stručnjaci iz Hrvatske s diplomom visokog učilišta šumarstva → Franjo Šporer, Antun Tomić, Josip Ettinger, Mijo Vrbanić, Franjo Čordašić i Antun Stanković bili su ujedno među prvim studentima šumarskog učilišta u Mariabrunnu kraj Beča osnovanoga 1813. Kao urednici Šumarskoga lista u prvim su se desetljećima njegova izlaženja istaknuli → Fran Kesterčanek, Josip Kozarac, Antun Levaković i dr. Utemeljitelj Zavoda za uzgajanje šuma Gospodarsko-šumarskoga fakulteta u Zagrebu i Zagrebačke škole uzgajanja šuma, koja se zauzima za svjetski priznat prirodan način uzgajanja šuma, bio je → Andrija Petračić; zajedno s → Đurom Nenadićem bio je prvi sveučilišni profesor šumarstva na zagrebačkom fakultetu. Josip Kozarac je prvi objasnio funkcioniranje nizinskih šuma i utemeljio hrvatski način obnove šuma hrasta lužnjaka. Kao inicijator izgradnje šumarskih i planinarskih staza po Velebitu (Premužićeva staza, 1930–33) i Hrvatskoj istaknuo se Ante Premužić, a u uređenju Medvednice Albin Leustek, njezin dugogodišnji glavni šumar (1919–41). Akademici šumarske struke (redoviti članovi HAZU-a, nekoć JAZU-a) su → Aleksandar Ugrenović, → Ivo Pevalek, → Milan Anić, → Mirko Vidaković, → Dušan Klepac, → Slavko Matić, → Igor Anić.

Publicistika

Prvo hrvatsko djelo koje obrađuje cjelokupno šumarstvo bilo je Priručnik (1841–43) F. Šporera, koji je potom na hrvatskom jeziku objavio i udžbenik za čuvare šuma Mali šumarski katekizam (1849). Zajedno s → Bogoslavom Šulekom (sv. 4), F. Čordašić je napisao knjigu Korist i gojenje šumah (1866) i u njoj ustanovio temelje stručnoga hrvatskog šumarskog nazivlja. Vladimir Kiseljak napisao je prvi hrvatski udžbenik o zaštiti šuma Nauk o čuvanju šuma (1883). Među autorima kasnijih djela ističu se A. Levaković (Dendrometrija, 1922), Đ. Nenadić (Računanje vrijednosti šume i šumska statika, 1922; Uređivanje šuma, 1929), A. Petračić (Uzgajanje šuma I, II, 1931). Sveobuhvatni pregled šumarstva dala je Šumarska enciklopedija LZ-a, glavnih urednika A. Ugrenovića (I. izdanje 1959–63) i Zvonimira Potočića (II. izdanje, 1980–87).

Prvi broj Šumarskoga lista, znanstveno-stručnog i staleškoga glasila Hrvatskoga šumarskoga društva, izašao je 1. I. 1877. i bez prekida izlazi do danas (→ Šumarski list). Među najstarijim je šumarskim i ekološkim časopisima na svijetu. Postojanje vlastita časopisa u hrvatskoj šumarskoj struci imalo je važnu ulogu u razvoju šumarstva i preradbe drva u Hrvatskoj. Časopis je 2008. uvršten u bibliografsku bazu Web of Science odnosno Science Citation Index Expanded. Vodeći hrvatski znanstveni časopis koji objavljuje znanstvene radove iz područja šumarskog inženjerstva je → Croatian Journal of Forest Engineering (CROJFE). Glavni izdavač časopisa je Šumarski fakultet u Zagrebu. Godine 2007. časopis je uvršten u bibliografsku bazu Web of Science odnosno Science Citation Index Expanded.

Naslovnica prvoga broja znanstveno-stručnoga časopisa Šumarski list, 1877.

Naslovnica znanstvenoga časopisa Croatian Journal of forest engineering, 2020.

Ostali šumarski časopisi u Hrvatskoj su Hrvatske šume, → Nova mehanizacija šumarstva, → South-East European Forestry (SEEFOR), → Glasnik za šumske pokuse i Radovi Šumarskog instituta.

Šumarske udruge

Hrvatsko šumarsko društvo (HŠD) krovna je šumarska udruga u RH. Utemeljeno je 1846. u Zagrebu kao Šumarski odsjek → Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva, te je među najstarijim europskim šumarskim udrugama. Tijekom duge povijesti ostalo je stručno i staleško društvo hrvatskih šumara i izvorištem svekolike šumarske misli. Sjedište HŠD-a je u palači Hrvatski šumarski dom na Trgu Mažuranića 11 u Zagrebu. (→ Hrvatsko šumarsko društvo)

Šumarski dom, Zagreb, druga polovica XX. st.

Akademija šumarskih znanosti osnovana je 1996. u Zagrebu. Okuplja istaknute šumarske znanstvenike radi poticanja i promicanja znanstvenoga rada u šumarstvu i uporabi drva, povezivanja šumarskih znanstvenika s kolegama iz srodnih znanstvenih područja, upoznavanja javnosti sa šumarstvom te poticanja povezivanja i primjene znanstvenih postignuća s praksom. (→ Akademija šumarskih znanosti)

Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije osnovana je 2006. u Zagrebu kao samostalna i neovisna strukovna organizacija koja obavlja povjerene joj javne ovlasti, čuva ugled, čast i prava svojih članova, skrbi da ovlašteni inženjeri obavljaju svoje poslove savjesno i u skladu sa zakonom, te promiče, zastupa i usklađuje njihove interese pred državnim i drugim tijelima u zemlji i inozemstvu. (→ Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije)

Ostale su šumarske udruge u RH Hrvatska udruga za arborikulturu, Hrvatski savez udruga privatnih šumovlasnika.

Muzeji, zbirke i izložbe

Prva šumarska izložba u Hrvatskoj bila je Jubilarna gospodarsko-šumarska izložba 1891. u Zagrebu, u povodu 50. obljetnice Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva. Na izložbi je prikazano bogatstvo šuma, lovišta i drvne industrije tadašnje Hrvatske. Nakon završene izložbe ostalo je mnoštvo izložaka koje su izlagači darovali Društvu. Ti su predmeti bili temeljni eksponati, šumarsko-lovačkoga muzeja osnovanoga 1896., a prvi je izložbeni prostor muzej dobio 1898. u novoizgrađenome Šumarskom domu u Zagrebu. Godine 1953. inventar muzeja doniran je novootvorenomu Lovačkom muzeju Hrvatskoga lovačkog saveza, Šumarskomu fakultetu u Zagrebu, srednjoj šumarskoj školi u Karlovcu i Gradskomu muzeju u Vinkovcima.

Šumarski muzej Krasno

Danas u RH djeluju → Šumarski muzej u Krasnu (otvoren 2005) i → Šumarski muzej u Bošnjacima (2007) te šumarski postav u Muzeju šumarstva, lovstva i ribolova u Brodu na Kupi (od 2013), koji obrađuje temu šumarstva u Gorskom kotaru.

Šumarski muzej Bošnjaci, alati za uzgajanje šuma, sječu i obradbu drva te drvene posude

Ostali podatci
Što pročitati?

M. Glavaš, M. Harapin, B. Hrašovec: Zaštita šuma. U: Šume u Hrvatskoj. Zagreb, 1992., str. 171–179.

P. B. Krpan: Iskorišćivanje šuma. U: Šume u Hrvatskoj. Zagreb, 1992., str. 153–170.

N. Lukić: Šumarski i lovački muzeji. U: Šume u Hrvatskoj. Zagreb, 1992., str. 295–296.

S. Matić, J. Skenderović: Uzgajanje šuma. U: Šume u Hrvatskoj. Zagreb, 1992., str. 81–95.

Š. Meštrović, S. Matić, V. Topić: Zakoni, propisi, uredbe i karte u povijesti šuma hrvatskoga Sredozemlja. U: Šume hrvatskog Sredozemlja. Zagreb, 2011., str. 25–39.

I. Anić, Š. Meštrović, S. Matić: Značajni događaji iz povijesti šumarstva u Hrvatskoj. Šumarski list, 136(2012) 3–4, str. 169–176.

J. Gračan: Osnivanje i razvoj šumarskih znanstvenoistraživačkih ustanova od 1945. do 1974. i uloga Šumarskog instituta, Jastrebarsko od 1974. do 2004. U: Hrvatski šumarski institut. Jastrebarsko, 2015., str. 43–55.

S. Matić, I. Anić: Hrvatsko šumarstvo u današnjim gospodarskim i ekološkim uvjetima. U: Zbornik radova sa znanstvenog skupa Proizvodnja hrane i šumarstvo – temelj razvoja istočne Slavonije. Zagreb, 2015., str. 41–61.

D. Medvedović: Povijest pravnog uređenja zaštite šuma na području Hrvatske. U: Pravna zaštita šuma. Zagreb, 2015., str. 55–109.

I. Anić: Dvjesto pedeset godina hrvatskog šumarstva. Hrvatska revija, 16(2016) 1, str. 35–39.

I. Anić, S. Matić: Šume i šumarstvo Republike Hrvatske. U: Hrvatska prirodna bogatstva. Zagreb, 2016., str. 167–177.

120 godina Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Monografija. Zagreb, 2018.

Što posjetiti?
Iz arhive LZMK-a

HRVATSKA. Štete u Šumama. Šumarska enciklopedija, sv. 2, 1983., str. 93.

M. Androić: HRVATSKA. Zdravstveno stanje šuma. Šumarska enciklopedija, sv. 2, 1983., str. 92.

S. Bertović: HRVATSKA. Zaštita i zaštićeni objekti prirode. Šumarska enciklopedija, sv. 2, 1983., str. 94–96.

A. Kauders: HRVATSKA. Šumarski muzej. Šumarska enciklopedija, sv. 2, 1983., str. 103–104.

A. Kauders, S. Frančišković: HRVATSKA. Povijest šumarstva. Šumarska enciklopedija, sv. 2, 1983., str. 81–86.

Đ. Kovačić: HRVATSKA. Šumarstvo nakon oslobođenja. Šumarska enciklopedija, sv. 2, 1983., str. 86–89.

H. Labura: HRVATSKA. Fakultet. Šumarska enciklopedija, sv. 2, 1983., str. 101–103.

A. Petračić: HRVATSKA. Nastava. Šumarska enciklopedija, sv. 2, 1983., str. 101.

Z. Potočić: HRVATSKA. Instituti. Šumarska enciklopedija, sv. 2, 1983., str. 103.

Z. Potočić: HRVATSKA. Organizacija. Šumarska enciklopedija, sv. 2, 1983., str. 93-94.

Z. Potočić: HRVATSKA. Sječa šuma. Šumarska enciklopedija, sv. 2, 1983., str. 91–92.

Z. Potočić: HRVATSKA. Šumarska nauka. Šumarska enciklopedija, sv. 2, 1983., str. 103.

šumarstvo
Sječa drva motornom pilom kraj Topolovca, druga polovica XX. st.

Znanost, struka i umijeće gospodarenja i očuvanja šumskih ekosustava za trajnu dobrobit čovjeka, društva, okoliša i gospodarstva.

Kategorije i područja
Kategorija
Područje
Uže područje