Vidaković, Mirko (Svetozar Miletić kraj Sombora, 29. X. 1924 – Zagreb, 15. VIII. 2002), šumarski inženjer, stručnjak za šumarsku genetiku.

Diplomirao je 1949. na šumarskome smjeru Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta (→ Fakultet šumarstva i drvne tehnologije) u Zagrebu, gdje je doktorirao 1953. disertacijom Oblici crnog bora u Jugoslaviji na temelju anatomske građe iglica (mentor → I. Pevalek). Specijalizirao se u Arboretumu Hørsholm u Danskoj (1955–56). Na Fakultetu je bio zaposlen od 1949., od 1971. kao redoviti profesor; umirovljen je 1990. Predavao je kolegije Šumarska genetika, Dendrologija i Genetika s oplemenjivanjem šumskog drveća. Bio je predstojnik Zavoda za šumarsku genetiku i dendrologiju (1960–90) te prodekan Fakulteta (1972–74). Vodio je Odjel za šumarsku genetiku Instituta za četinjače (→ Hrvatski šumarski institut) u Jastrebarskom (1960–66., 1969–73). Kao ekspert FAO-a radio je u pakistanskom Peshawaru (1966–69), mađarskom Sopronu (1971), u Vijetnamu (1981., 1982., 1983).

Znanstveno se bavio šumarskom genetikom i oplemenjivanjem šumskoga drveća te je zaslužan za uvođenje tog područja u hrvatsku visokoškolsku nastavu (1958). Istraživao je primjenu radioaktivnoga zračenja. Otkrio je postojanje spontanih hibrida između munike i crnoga bora, crnog i alepskoga bora, alepskog i brucijskoga bora. Autor je udžbenika Četinjače – morfologija i varijabilnost (1982) i Golosjemenjače (s J. Franjićem, 2004). Bio je predsjednik Hrvatskoga genetičkoga društva (1980). Izvanredni je član JAZU-a (HAZU) od 1969., a redoviti član od 1981., te od 1970. predstojnik Akademijina Arboretuma Trsteno i urednik Anala za šumarstvo (Annales Forestales). Počasni je član Hrvatske šumarske akademije (od 1997) i nositelj počasnoga doktorata Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Sopronu (1979). Dobitnik je Nagrade »Ruđer Bošković« 1977. i Nagrade za životno djelo 1981.





