Ugrenović, Aleksandar (Petrinja, 6. IX. 1883 – Zagreb, 18. IX. 1958), šumarski inženjer, stručnjak za iskorištavanje šuma i drvnu tehnologiju.

Završio je studij šumarskih znanosti (1904) na Šumarskoj akademiji pri Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Na tom je fakultetu diplomirao prirodne znanosti 1907. i doktorirao iste godine disertacijom O diferencijaciji ekstremiteta za gibanje u Coleoptera. Morfološko-biološka studija. Radio je u šumarskoj službi u Osijeku, Slatini i Pakracu (od 1907). Godine 1921. imenovan je za redovitoga profesora Gospodarsko-šumarskoga fakulteta u Zagrebu (→ Fakultet šumarstva i drvne tehnologije), gdje je radio do 1956., uz prekid zbog političkog umirovljenja (1941–45). Predavao je kolegije Uporaba šuma s trgovinom i industrijom drveta (od 1948. Iskorišćivanje šuma i tehnologija drveta), Šumarska politika i uprava šuma (1921–48), Obrana šuma (tada Zaštita šuma; 1921–28). Osnovao je i opremio laboratorij za ispitivanje svojstava drva, bio je osnivač i prvi predstojnik Zavoda za uporabu šuma (od 1924) i dekan Fakulteta 1933–34. i 1948–49.

Bavio se šumarskom politikom i zakonodavstvom, iskorištavanjem šuma i tehnologijom drva. Postavio je temelje znanstvenih istraživanja svojstava drva u nas. Među ostalim, napisao je udžbenike Iskorišćavanje šuma (1931), Tehnologija drveta (1932), Tehnika trgovine drvetom I–II (1934–35), Kemijsko iskorišćavanje i konzerviranje drveta (1947), Upotreba drveta i sporednih produkata šume (1948). O šumarskoj politici i upravi šuma pisao je u knjigama: Šumarsko-politička osnovica Zakona o šumama (1923), Zakon o šumama – samostalni projekt (1923), Zakoni i propisi o šumama i pilanama (1930). Sastavio je Šumarski terminološki rječnik (1959) na šest jezika s više od 10 000 naziva (rad je ostao u rukopisu). Bio je urednik → Šumarskoga lista (1925–28) te idejni začetnik i glavni urednik Šumarske enciklopedije LZ-a do 1958. Bio je redoviti član JAZU-a (→ Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; sv. 4) od 1948. i ravnatelj Instituta za eksperimentalno šumarstvo JAZU-a (1955–57). Za znanstvenu, pedagošku i društvenu djelatnost dobio je orden Francuske Republike Officier de l’Ordre du Mérite Agricole (1927., 1936).