Institut za drvo, institucija za znanstveno i stručno unapređenje drvne industrije osnovana 1949. u Zagrebu pri Ministarstvu drvne industrije SFRJ kao Institut za drvno-industrijska istraživanja. Institut je prestao s radom 1991.

Po modelu sličnih institucija u razvijenim zemljama, Institut je osnovan kako bi se na temelju vlastitih istraživanja postigla viša znanstvena i stručna razina područja eksploatacije šuma te preradbe i primjene drva. Početne aktivnosti obuhvaćale su istraživanje i usavršavanje uporabe strojeva i opreme (od eksploatacije šuma do proizvodnje finalnih proizvoda), projektiranje novih postrojenja, provođenje tehničkih ispitivanja, unapređenje kvalitete proizvoda i procesa, organizaciju laboratorija i radionica, organizaciju znanstvenog i stručnoga rada te suradnju s obrazovnim, znanstvenim i stručnim institucijama. Institut je u početku djelovao u četiri odjela: za eksploataciju šuma, strojarstvo, mehaničku i kemijsku preradbu drva te za publikacije. Početne su mogućnosti bile vrlo skromne, pa je iznimno značajna bila donacija Organizacije za hranu i agrikulturu Ujedinjenih naroda (Food and Agriculture Organisation of United Nations) kojom je Institutu dodijeljena oprema za ispitivanje mehaničkih svojstava drva, dvije sušionice i dva cilindra za impregnaciju. U Institutu je tada bilo zaposleno 11 inženjera, osam tehničara te sedam osoba kao pomoćno osoblje. U razdoblju 1952–67. Institut je bio izdavač časopisa → Drvna industrija (od 1967. suizdavač sa zagrebačkim Šumarskim fakultetom i Exportdrvom).

Od 1960. djelovao je u 12 specijalističkih odjela, čime su proširene njegove djelatnosti. Institut se od tada bavio i hidrotermičkom obradbom drva, furnirima i pločama, namještajem, građevinskom stolarijom i drvenim konstrukcijama, kao i ekonomikom i organizacijom drvne industrije te usavršavanjem stručnih kadrova. Godine 1963. ime je promijenjeno u Institut za drvo Zagreb, smanjena je organizacijska struktura te je djelovao u sedam odjela: Pilanska prerada, Energetika i strojarstvo, Kemijska prerada i zaštita drva, Furniri i ploče, Finalna prerada, Ekonomika i organizacija te Publikacije.

Od 1967. Institut je djelovao kao samostalno poduzeće kojega su osnivači bili Šumarski fakultet u Zagrebu (→ Fakultet šumarstva i drvne tehnologije) te 11 tada najvećih hrvatskih drvnoindustrijskih poduzeća. Obuhvaćao je osam odjela (za pilansku te hidrotermičku preradbu, furnire i ploče, finalnu proizvodnju, kemiju, tehnološku organizaciju, ekonomiku te za dokumentacije i publikacije) i tri laboratorija (mehaničko-tehnološki, kemijski te laboratorij za ispitivanje površinske obradbe drva i ploča). Ubrzo je, kao deveti odjel, osnovana i laboratorijska proizvodnja ploča iverica. Između Instituta i osnivača odvijala se snažna tehnička i istraživačka suradnja: zajedničke ekspertize te ispitivanja i kontrola svojstava drva i proizvoda, organizacija i provođenje znanstvenoga rada te primjena i provođenje istoga u gospodarstvu, realizacija tehničkih, tehnoloških i ekonomskih studija i projekata za drvnu industriju, kao i usavršavanje znanstvenog i stručnoga kadra. Zbog promjene zakonskih propisa (promjene Ustava SFRJ 1974), Institut postaje dijelom OOUR-a za primjenu znanosti i unapređenje društvenih djelatnosti, što je negativno utjecalo na njegovo djelovanje. Godine 1983. osnovan je još jedan odjel, za znanstveni rad.

Institut je 1987., uz zadržavanje iste djelatnosti, pozicije i uloge, preoblikovan u Tehnički centar za drvo Zagreb (TCD). Aktivnosti su tada putem 21 specijalističke usluge bile posebno usmjerene na kontrolu kvalitete, projektantske i savjetodavne aktivnosti te druge usluge drvnoj industriji, uz snažne znanstveno-istraživačke programe. Suradnja je u dotadašnjih 50-ak godina postojanja, razmjenom stručnjaka, predavanjima, specijalizacijom te zajedničkim publiciranjem ostvarena s mnogim inozemnim institutima, a biblioteku TCD-a činilo je više od 3200 knjiga i brošura te oko 900 stručnih elaborata i studija. U sljedećem je razdoblju došlo do proširenja djelatnosti i kadrovskih kapaciteta, unapređenja laboratorijskih kapaciteta te do uvođenja informatičke tehnologije. Na temelju literature, istraživanja i prikupljenih podataka razvijene su snažne baze podataka.

Zbog političkih promjena u Hrvatskoj i svijetu 1990-ih, u TCD-u je došlo do promjena vlasničkih odnosa te je rad ubrzo zaustavljen. Dio laboratorijske opreme i literature prenesen je na Fakultet, a prijenos ovlaštenja za atestiranja i slično nije ostvaren.