Litokarton, tiskarsko-nakladničko poduzeće osnovano 1945. u Osijeku.

Nastalo je na tradiciji tiskarstva djelatnoga u Osijeku već od XVIII. st. u tiskarama Ivana Martina Divalda (→ obitelj Divald) i franjevačkoga samostana, a koje je znatan razvoj doživjelo u XIX. i početkom XX. st. Izravni prethodnik poduzeća bio je Štamparski zavod Krbavac i Pavlović, osnovan u Osijeku 1926. u vlasništvu poduzetnika Šime Pavlovića i Andrije Krbavca, koji je 1942–45. djelovao pod imenom Hrvatski tiskarski zavod Šimo Pavlović.

Nakon II. svj. rata tvornica je bila konfiscirana i nacionalizirana, a na njezinim temeljima osnovano je državno, potom društveno poduzeće Litokarton. Poduzeće je isprva bilo usmjereno na tiskarsku i grafičku djelatnost, a zatim je započelo i s proizvodnjom papirne i kartonske ambalaže i drugom preradbom papira te nakladništvom. Tvornički kompleks nalazio se u današnjoj Ulici Hrvatske Republike. Već 1951. poduzeće je premašilo svoj godišnji plan, a potkraj 1950-ih zapošljavalo je približno 1000 radnika. Uz poduzeće Štampu, Litokarton je bila najveća grafičko-tiskarska radna organizacija na osječkom području.







U prva dva desetljeća djelovanja istaknuo se u polju višebojnoga tiska, posebice litografije. Uz knjige tiskali su se časopisi i druga izdanja nakladnika uglavnom iz širega osječkoga područja, rjeđe iz drugih dijelova Hrvatske. Nakladnička se djelatnost osobito intenzivirala 1970-ih i 1980-ih. Unutar poduzeća u tom se razdoblju razvijala i vlastita autorska radionica grafičkoga dizajna, što je došlo do izražaja u proizvodnji reklamnih plakata i tiskanju kartografskoga materijala. Zaslugom poduzeća u Osijeku je 1961. osnovana srednja grafička škola, a 1965. i izvanredni studij za grafičke inženjere kao dislocirani studij Više grafičke škole (→ Grafički fakultet) u Zagrebu.

Ne snašavši se u novim društveno-ekonomskim okolnostima, poduzeće je smanjilo proizvodnju te je 1992. zapošljavalo 324 radnika. Privatizacijom 1993. postalo je dioničko društvo. Zbog problema poput štrajkova zaposlenika, nemogućnosti isplate plaća, velikih dugovanja prema dobavljačima te poslovanja s gubitkom, nad poduzećem je 1996. otvoren stečajni postupak. Na novoj lokaciji u Drinskoj ulici poduzeće je 1999. otvorilo pogon opremljen suvremenim strojevima za proizvodnju kartonske, polietilenske i propilenske ambalaže, u kojem je radilo 150 radnika. Ukupan broj zaposlenih do 2003. pao je na 56. Godine 2012. ponovno je ušlo u stečajni postupak, te je ugašeno 2013., a njegova je imovina rasprodana. Tvorničko zdanje u Ulici Hrvatske Republike zaštićeni je spomenik industrijske baštine.