Macanović, Ignacije (Trogir, 29. I. 1727 — Trogir, 17. X. 1807), graditelj i klesar, jedan od najznačajnijih domaćih baroknih graditelja, njegova ostvarenja obilježena su snažnom lokalnom notom.
Najistaknutiji je predstavnik graditeljske i klesarske obitelji Macanović, djelatne u srednjoj Dalmaciji u XVII. i XVIII. st. Izučivši umijeće od oca Ivana, 1746. imenovan je protomajstorom u Trogiru. Područje njegova djelovanja obuhvaća Trogir i okolicu, otoke i zaleđe, a kao suradnik povremeno mu se pridruživao rođak, klesar Vicko Matanović. Među sakralnom arhitekturom značajne su crkve sv. Marije u Blizni Gornjoj kraj Marine (građena od 1745) i sv. Petra u Trogiru (građena do 1756), te župne crkve Gospe Karmelske u Nerežišćima (1746–50) i Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Kaštel Štafiliću (1754–75). Posebice se istaknuo gradnjom zvonika u tradicionalnim oblicima, sa zatvorenim podankom, na vrhu rastvorenim lođama i s piramidom (Nerežišća, Kaštel Štafilić); najznačajniji je među njima zvonik župne crkve u Donjem Humcu, jedan od najljepših na Braču, s kupolom u obliku lukovice i obiljem ukrasa, kojemu je dao izrazita barokna obilježja. Pripisuju mu se i reprezentativna župna crkva u Milni, razvijenijih baroknih obilježja, kulisno pročelje nedovršene župne crkve sv. Jurja u Drveniku Velikom, kao i barokna preinaka crkve Gospe od Karmela u Trogiru. U razdoblju 1757–87. radio je više poslova za unutrašnjost katedrale u Trogiru. Za njezinu kapelu sv. Ivana Trogirskoga izradio je i postavio 1778. kopiju oštećenoga medaljona Nikole Firentinca s poprsjem Boga Oca.
Osim na crkvenima, radio je i na državnim i privatnim gradnjama te na prostornim regulacijama. U splitskoj je luci izgradio gatove (1753), a u Drnišu vojarne. Sudjelovao je u projektiranju i gradnji kninske tvrđave, a u Trogiru je popločavao ulice, podignuo zdravstveni ured i gradska vrata (1763). Prema vlastitim je nacrtima izgradio pomični most između Trogira i Čiova (1786), a sudjelovao je i u gradnji te popravcima trogirskih vojarna (1749., 1786–87). Značajna je njegova projektantska intervencija u složeni rezidencijalni sklop palače Garanjin u Trogiru.
C. Fisković: Ignacije Macanović i njegov krug. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 9(1955) 1, str. 198–268.
I. Babić: Jedna prostorna intervencija Ignacija Macanovića u Trogiru. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 38(1999–2000) 1, str. 305–337.
M. Ljubić: MACANOVIĆ, IGNACIJE. Hrvatski biografski leksikon, mrežno izdanje, 2018.