Objavljeno:
Ažurirano: 29. listopada 2020

Mardešić d. o. o., tvornica za preradbu ribe, osnovana 1905. u Salima na Dugom otoku.

Prvi su joj vlasnici bili njemački poduzetnici Gustav Klink i Emil Laurer koji su vodili poduzeće za konzerviranje ribe u tršćanskom predgrađu Barcoli, s pogonima diljem istočne obale Jadrana. Tvornica je preradbu ribe započela 1907. Već je 1911. godišnje proizvodila 60 000 kutija nesteriliziranih konzervi ribe (prazne limenke dopremale su se iz Trsta, u Salima su se punile prerađenom ribom te se ponovno slale u Trst) te je u suradnji s ribarima usolila 80 t srdela. Nakon I. svj. rata mijenja nazive i vlasnike (L. Toreggiani iz Milana, Petrić iz Splita), potkraj 1920-ih preuzima je društvo Neptun d. d. iz Splita (osnovano 1923). U razdoblju između dvaju svjetskih ratova poduzeće je isprva poslovalo s poteškoćama uzrokovanima snažnom konkurencijom na Sredozemlju i slabim plasmanom robe na domaćem tržištu. Zamah proizvodnje, uvjetovan povećanjem ulova srdele i konzumacije ribljih konzervi u zemlji i inozemstvu, zabilježen je 1930-ih kada je tvornica povećala godišnju proizvodnju s 18 t ribljih konzervi i 14 t usoljene ribe (1932) na 128 t ribljih konzervi i 57 t usoljene ribe (1939). Prije II. svj. rata zapošljavala je 55 radnika, a tijekom rata (1941–45) tvornica nije radila.

Nacionalizacijom Neptuna (1946), tvornica je postala društveno vlasništvo. U doba okrupnjavanja pogona za konzerviranje ribe oko nekoliko jadranskih središta, 1947. udružila se s tvornicom za preradbu ribe iz Zadra (poslije Adria) u poduzeće pod nazivom Mardešić. Od početka 1955. posluje samostalno pod nazivom Mardešić, dalmatinska tvornica za preradu ribe u Salima – Dugi otok.

Oglas u časopisu Morsko Ribarstvo, 1972.

Ponovno pokrenuta proizvodnja već je 1947. gotovo dosegnula predratnu (119 t steriliziranih konzervi i 10 t nesteriliziranih konzervi), iako se zbog dugogodišnjega neulaganja riba prerađivala na zastario način. Čišćenje ribe obavljalo se ručno, salamurenje se odvijalo u betonskim bazenima, riba se sušila na suncu i toplinski obrađivala pod »parnim zvonom«, a limenke su se punile ručno. Tek 1950. je proizvodnju temeljenu na otvorenim ognjištima zamijenilo parno zagrijavanje kotlova za toplinsku obradbu ribe i sterilizaciju ribljih konzervi. Nove smjernice za razvoj poduzeća 1959. dovele su do povećanja proizvodnje i broja zaposlenih (100 radnika), pa je prvi put rad bio organiziran u dvije smjene.

Čišćenje i pakiranje usoljene ribe

Do 1966. razvijena je vlastita flota ribarskih brodova, izgrađena je manja hladnjača (kapaciteta 300 t) s postrojenjem za proizvodnju pahuljastog leda od morske vode, a pušteni su u pogon prva linija za preradbu ribe na Jadranu i linija za salamurenje, strojevi za toplinsku obradbu ribe i automatski zavarivači limenki. Modernizacija postrojenja povećala je proizvodnju koja se sa 619 t steriliziranih i 29 t nesteriliziranih konzervi, 113 t usoljene ribe, 25 t ribljega brašna i 3 t ribljega ulja (ukupno 789 t) 1959. povećala na 3687 t steriliziranih konzervi i 1209 t usoljene ribe (ukupno 4896 t) 1977. Nova modernizacija poduzeća (1978–80) u sklopu koje su izgrađene i nove tvorničke zgrade omogućila je nove rekorde u proizvodnji (5048 t robe 1984) i broju zaposlenih 457 (1977), odn. 461 (1985).

Transporter za prijenos limenki u pogonu za preradbu ribe

Stroj za toplinsku obradbu ribe

Izbijanjem Domovinskoga rata tvornica je ostvarivala sve slabiju proizvodnju zbog gubitka većega dijela domaćeg tržišta te niskih cijena ribljih konzervi na svjetskom tržištu (1994. proizvela je 1563 t steriliziranih konzervi i 104 t ribljega brašna). Kao dioničko društvo djelovala je od 1996. Loše poslovanje dovelo je do stečaja (2001–03) tijekom kojega je smanjena proizvodnja i broj zaposlenih, a velik dio zgrada rasprodan je. Od 2004. djeluje kao društvo s ograničenom odgovornošću, 2006. vlasnikom postaje Jadranski pomorski servis, a od 2017. suvlasnici su francusko poduzeće Chancerelle i zadarski Pilchardus. Godine 2018. tvornica je zapošljavala približno 70 radnika, a proizvela je oko deset milijuna ribljih konzervi.

 


Ostali podatci
Vidi još...

→ preradba ribe

Što pročitati?

J. Basioli: Ribarstvo Dugog otoka. Morsko ribarstvo, 9(1958) 3.

Đ. Bašić: Ribarstvo Dalmacije u XIX. i XX. stoljeću. Pomorski zbornik, 43(2005) 1, str. 261-283.

I. Blagaić: »Mardešić« u novoj tvornici. Morsko ribarstvo, 34(1982) 1, str. 5–8.

Š. Buturić: 90 godina postojanja i djelovanja tvornice ribljih konzerva u Salima. Morsko ribarstvo, 47(1995) 3–4, str. 70–76.

A. Dragić: Ribarska industrija u Zadru. Morsko ribarstvo, 47(1995) 3–4, str.93–95.

Iz arhive LZMK-a

J. Basioli: DUGI OTOK. Pomorska enciklopedija, sv. 2, 1975., str. 280.

J. Basioli: SALI. Pomorska enciklopedija, sv. 7, 1985., str. 172.

Mardešić d. o. o.

Tvornica za preradu ribe, osnovana 1905. u Salima na Dugom otoku.

Opći podatci
Mjesto osnutka
Sali na Dugom otoku
Godina osnutka
1905.
Prijašnji nazivi

Mardešić (1905-55)

Mardešić, dalmatinska tvornica za preradu ribe u Salima (1955-90)

Mardešić, dalmatinska tvornica ribljih konzervi Sali (1990-2004)

Mardešić (od 2004)

Povezana poduzeća

Kategorije i područja