Miličić, Jakov (Jakša) (Split, 24. VII. 1926 − Split, 20. IV. 2024), građevinski inženjer, stručnjak za planiranje i organizaciju građenja.

Diplomirao je 1959. te doktorirao 1982. disertacijom Racionalizacija u oblasti armatura za beton (mentor B. Trbojević) na Građevinskome fakultetu u Zagrebu. Nakon završetka Srednje tehničke škole u Splitu 1948., radio je u Građevinskom poduzeću I. L. Lavčević (→ Lavčević) na gradilištima u Dalmaciji i Crnoj Gori, a od 1963. bio je voditelj Službe za građevinarstvo i industriju građevinskog materijala u Privrednoj komori Dalmacije. Bio je direktor Građevinskoga školskog centra od 1965., gradonačelnik Splita (tadašnji predsjednik Skupštine općine Split) od 1967., a od 1974. radio je na splitskom odjelu Građevinskoga fakulteta u Zagrebu (→ Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije); redoviti profesor bio je od 1984. Predavao je kolegij Organizacija i tehnologija građenja. Bio je dekan Fakulteta 1977–83. Umirovljen je 1996.

Sudjelovao je u osnivanju Građevinskoga školskog centra, izgradnji školske zgrade i učeničkog doma, bio je suosnivač Fakulteta građevinskih znanosti u Splitu te inicirao pokretanje ekonomskog i medicinskog studija. Unaprijedio je građevinarstvo u Splitu i Dalmaciji te potaknuo, sudjelovao u njima i vodio više projekata važnih za grad i okolicu: tvornica gipskartonskih ploča u Kninu (1965), izgradnja pogona za proizvodnju mrežastih armatura i bi-čelika (Dalmastroj, 1967) i osnivanje željezare Adriasider (1968) u Kaštel Sućurcu. Pokrenuo je izgradnju stambenoga kompleksa Split 3 i sportskih objekata za Mediteranske igre 1979. Bavio se problematikom zbrinjavanja otpada, zaslužan je za znanstvenoistraživački projekt Gospodarenje prostorom Kaštelanskog zaljeva (1973), iz kojeg je proizišao projekt EKO-Kaštelanski zaljev, te se zauzimao za rješavanje problema splitskog odlagališta komunalnog otpada Karepovca. Surađivao je u izdanjima Građevinskoga fakulteta u Splitu i napisao autobiografsku knjigu U znaku rada i grada (2015).