Mitterpacher, Ludovik (Mitterpacher von Mitterburg; Ljudevit, Ludvik, Ludwig, Lajos) (Belje, 25. VIII. 1734 – Pešta, 24. V. 1814), poljoprivredni publicist, redovnik, jedan od prvih profesora poljoprivrednih znanosti.

Rođen je u plemićkoj obitelji njemačkoga podrijetla. Gimnaziju je završio u mađarskom Pečuhu, a isusovačkomu se redu, u slovačkom Trenčinu, pridružio 1749. Na Institutu Pazmanianum u Beču studirao je višu matematiku, poslije i teologiju, te se nakon doktorata na njemu zaposlio kao guverner. Zaredio se za svećenika 1761. Na Theresianumu u Beču predavao je teologiju, filozofiju i latinski 1762–74., a kasnije i poljoprivredne znanosti. Nakon raspuštanja isusovaca (1773) doktorirao je humanističke znanosti u slovačkoj Trnavi te postao prvi profesor Odjela za poljoprivredne znanosti. Godine 1784. prešao je na isto radno mjesto u Peštu, gdje je do smrti predavao poljoprivredne predmete, tehnologiju i prirodnu povijest.

Napisao je mnogobrojne knjige (većina danas sačuvana samo u rukopisu) od kojih su neke prevedene na više jezika. Svoj pogled na poljoprivredne znanosti objasnio je u trosveščanom udžbeniku Elementa rei rusticae (1779–94), u kojem je donio i detaljan opis obradbe tla, morfologiju biljaka, opisao biljnu proizvodnju, hortikulturu, vinogradarstvo i stočarstvo te preradbu industrijskih usjeva. Knjiga Compendium Historiae naturalis (1799) prvi je sveučilišni udžbenik prirodne povijesti u Mađarskoj.