ogrjevno drvo, drvo koje se rabi za grijanje. Izrađuje se od stabala i dijelova stabala s korom koji nisu uporabljivi u tehnički i ekonomski isplativiju svrhu, ili se ne mogu iskoristiti mehaničkom obradbom. Prema vrsti, dijeli se na tvrdo drvo listača (bukovina, grabovina, jasenovina, brjestovina, hrastovina, javorovina, klenovina, kestenovina, drvo voćaka), meko drvo listača (brezovina, topolovina, vrbovina, johovina, lipovina) i drvo četinjača (borovina, smrekovina, jelovina). Za ogrjev je osobito cijenjeno tvrdo drvo listača koje, zahvaljujući gustoći, po prostornome metru ima veću ogrjevnu vrijednost i dulje izgara.







Prema obliku i dimenzijama ogrjevnog drva, razlikuju se cjepanice (komadi dobiveni cijepanjem oblog drva promjera većeg od 14 cm, poprečna presjeka oblika kružnog isječka), cijepane oblice (raspolovljeni obli komadi promjera 12–20 cm), oblice (nerascijepani obli komadi promjera 7–12 cm) duljine 1 m, kratice duljine manje od 1 m (debljine veće od 7 cm), sječenice duljine 0,9–1,2 m (debljine 3–7 cm), gule (kvrgavi nerascjepivi komadi drva debljine do 40 cm), panjevina (debljine 15–40 cm dobivena cijepanjem panjeva) i otpadci (ostatci pri sječi, rezanju, cijepanju, tesanju i koranju). Prema vlažnosti dijeli se na suho (od sječe odležalo najmanje šest mjeseci) i sirovo (od sječe odležalo manje od četiri mjeseca), a prema kvaliteti na ono I. i II. klase. Pri izradbi ogrjevnog drva, drvo se poprečno reže u trupčiće, koji se zatim uzdužno cijepaju i slažu sa što manje međuprostora u složajeve oblika prizme. Obujam složajeva drva sa šupljinama iskazuje se u prostornim metrima.

U Hrvatskoj je sve do sredine XX. st. ogrjevno drvo bilo glavni energent za zadovoljenje kućanstava toplinskom energijom. U ruralnim se područjima dobava odvijala u vlastitoj organizaciji lokalnog stanovništva (samoizradba), dok su kućanstva urbanih sredina opskrbljivali drvari i pilari. Još se 1965. približno 1/4 energetskih potreba zemlje za dobivanje toplinske energije u kućanstvima namirivala iz biomase, pretežno ogrjevnog drva. Ta se uporaba uvođenjem drugih energenata do 2000-ih svela na manje od 5%. U novije doba, porastom svijesti o obnovljivosti izvora energije te rastom cijena drugih energenata, ponovno raste zanimanje za ogrjevno drvo. Njega uglavnom pripremaju manji drvni pogoni, a najčešće se potrošačima distribuira paletizirano, spremno za izravnu uporabu bez potrebe naknadnog piljenja i cijepanja. U 2019. u Hrvatskoj je proizvedeno 2 205 000 m³ ogrjevnog drva, što čini 40% ukupno posječenoga drva (5 400 000 m³). Od ukupne količine sortimenata, 8% izrađeno je za potrebe kućanstava lokalnog stanovništva u samoizradbi.