Objavljeno: .
Ažurirano: 10. lipnja 2022.

Osječka pivovara d. d., poduzeće za proizvodnju piva, bezalkoholnih pića i trgovinu sa sjedištem u Osijeku, osnovano 1856. pod nazivom Prva slavonska parna pivara i tvornica leda Cajetana Šepera.

Pivske boce Prve slavonske parne pivare i tvornice leda Cajetana Šepera, početak XX. st., Muzej Slavonije Osijek

Tvornički pogoni bili su smješteni u Šamačkoj ulici. Osnovna sirovina bio je ječam, dio kojega je vlasnik uzgajao na svojim poljima, dok je godišnja proizvodnja iznosila oko 600 hl piva. Parni stroj snage 6 KS (4,4 kW) nabavljen je 1874. Na prijelazu stoljeća pivovaru je naslijedio Cajetanov sin Coloman. Tada je zapošljavala dvadesetak radnika, a proizvodnja je kao posljedica ulaganja narasla na približno 20 000 hl piva na godinu. Pivovara je tada imala motor od 40 KS (29,8 kW) te je među prvima u Osijeku imala električnu struju iz vlastite elektrane na ugljen, svrstavši se time među najsuvremenije u ono doba.

Nosiljka (gajba) za pivo Prve slavonske parne pivare i tvornice leda Cajetana Šepera, početak XX. st., Muzej Slavonije Osijek

Rast proizvodnje zaustavio se nakon 1899. kada se porez na pivo počeo obračunavati na novi način. Istodobno je bio dopušten uvoz stranih piva koja su bila jeftinija, a poskupjele su sirovine koje su se uglavnom dopremale iz Mađarske. Tijekom I. svj. rata obustavljen je željeznički transport piva, a dio ječma rabio se za hranidbu konja. Nastankom nove države nakon rata uvedeni su novi porezi i povećala se željeznička tarifa na pivo. Stoga je pivovara u svoj asortiman uvrstila pivo s nižim stupnjem pivskoga slada, što je rezultiralo nižom trajnosti te većom osjetljivosti na prijevoz i skladištenje. Zbog gospodarske krize 1930-ih pivovara nije ulagala u modernizaciju, te je kraj II. svj. rata dočekala s proizvodnjom od 4000 hl piva na godinu. Godine 1945. nacionalizirana je, te je nastavila djelovati pod nazivom Osječka pivovara.

U tom razdoblju pivovara je imala istrošenu opremu i poluzanatsku tehnologiju sa strojevima na nožni pogon, te je 1955. proglasila stečaj. Iduće godine pripojena je osječkom poduzeću Vinopromet. Poduzeće je 1958. likvidirano zbog nelikvidnosti te je odlukom osječkih lokalnih vlasti osnovano novo samostalno poduzeće za proizvodnju piva, slada i leda. Tijekom 1960-ih izgrađena je zgrada za smještaj varionice piva, uređeni su podrumi za varionicu i ležni podrum za smještaj aluminijskih bačvi, betonskih i vrionih kaca. Kupljena je mlinska oprema za mljevenje slada, oprema za filtraciju piva, rezervoari za vodu i varionica od poduzeća Wiegelwerk. Poduzeće je također nabavilo automatsku punionicu piva kapaciteta 4000 boca na sat, potom punionicu kapaciteta 6000 i 24 000 boca na sat. Kupljene su nove trafostanice, kompresori i rezervoari za pivo. Zahvaljujući novoj opremi, proizvodnja piva narasla je 1965. na 86 000 hl, dok u sljedećih nekoliko godina dosegnula 220 000 hl piva na godinu.

Radi osiguranja plasmana piva poduzeće se 1969. udružilo s Vinogorjem, poduzećem za ugostiteljstvo i trgovinu alkoholnih i bezalkoholnih pića, koje je posjedovalo vlastite kamione za prijevoz, vlastitu maloprodajnu mrežu, te je surađivalo s mrežom ugostitelja. Djelovali su pod nazivom Osječka pivovara i Vinogorje, a zapošljavali su 206 radnika. U sastavu s Vinogorjem poduzeće je djelovalo do 1984., a 1975–85. Pivovara je poslovala kao OOUR sa samostalnim obračunom.

Zbog povećane proizvodnje, potrebe za daljnjim širenjem i novom fazom modernizacije vodstvo poduzeća odlučilo je premjestiti tvornicu na novu lokaciju izvan gradskog središta na Zeleno polje gdje je bila smještena komunalna klaonica koju je poduzeće Belje likvidiralo 1965. Nova je tvornica službeno otvorena 1979. U sljedećem razdoblju u domaćoj je proizvodnji piva pivovara zauzimala treće mjesto, iza Zagrebačke i Karlovačke pivovare, s ostvarenih 10% od ukupne količine piva proizvedenoga u Hrvatskoj. Pivovara je najveću proizvodnju ostvarila 1990 (419 000 hl piva), čime je poduzeće u ukupnoj proizvodnji piva u SR Hrvatskoj sudjelovalo s 15%. Te je godine proizvedeno i 58 000 hl bezalkoholnih sokova. Zapošljavala je 775 radnika.

Do smanjenja proizvodnje kao posljedice teškoga granatiranja za Domovinskoga rata došlo je 1991. Od 1992. poduzeće je djelovalo kao dioničko društvo Pivovara s proizvodnjom od 250 000 hl piva na godinu. Broj radnika smanjen je na 435. Od 2009. poduzeće posluje pod imenom Osječka pivovara. Kapacitet tvornice 2011. bio je 500 000 hl piva, no proizvodnja je iznosila 120 000 hl. U sljedećem razdoblju došlo je do povećanoga gubitka tržišta te do smanjenja proizvodnje i broja radnika. Godine 2016. proizvedeno je 60 000 hl piva, a poduzeće je imalo 30 zaposlenika.


Ostali podatci
Što pročitati?

J. Lakatoš: Privredni almanah jugoslovenskog Lloyda. Zagreb, 1929.

Z. Živaković-Kerže: S tradicionalnih na nove puteve. Trgovina, obrt, industrija i bankarske ustanove grada Osijeka na prijelazu stoljeća od godine 1868. do 1918. Osijek, 1999.

A. Mašek: Pivarstvo u Hrvatskoj. Osijek, 2010.

Mrežne poveznice
Osječka pivovara d. d.
Reklamna ploča za Osječko pivo, 1950-ih, Muzej Slavonije Osijek

Poduzeće za proizvodnju piva, bezalkoholnih pića i trgovinu osnovano 1856. u Osijeku.

Opći podatci
Mjesto osnutka
Osijek
Godina osnutka
1856.
Prijašnji nazivi

Prva slavonska parna pivara i tvornica leda Caetana Šepera (1856–1945)

Osječka pivovara (1945–69)

Osječka pivovara i Vinogorje (1969–1984)

Osječka pivovara (1984–92)

Pivovara (1992–2009)

Osječka pivovara (od 2009)

Povezana poduzeća

Kategorije i područja