Planinšek, Bruno (Zagreb, 27. VI. 1930 – Zagreb, 20. X. 2002), industrijski dizajner, ostvario je jedan od najznačajnijih opusa u području industrijskoga dizajna u Hrvatskoj.
Završio je arhitekturu 1955. na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, gdje je stekao naobrazbu zasnovanu na avangardnim eksperimentalnim modelima utemeljenima na tradiciji Bauhausa. Bavio se dizajnom kao slobodnom profesijom i kao suradnik mnogobrojnih poduzeća, među ostalima Elektrona iz Samobora (1956–62), Saponije iz Osijeka (1956–61), RIZ-a (Radio industrija Zagreb, 1964–80) te Tvornice računskih strojeva iz Zagreba (TRS, 1980–81).
Njegov dizajn odlikovala je jednostavna funkcionalna estetika suvremenih obilježja. U tom se polju afirmirao već 1956., dizajniravši ambalažu tekućega deterdženta BIS za poduzeće Saponia. Za Saponiju i još nekoliko manjih poduzeća dizajnirao je također izložbene paviljone i interijere prodavaonica, a za poduzeća elektroničke opreme Elektron, RIZ i TRS oblikovao je niz uređaja poput gramofona, televizora, pojačala, stereo-uređaja, džepnih računala, pomagala za dijabetičare i dr., među kojima su mnogi predstavljali pionirske proizvode na jugoslavenskom tržištu. Njegov je najveći međunarodni uspjeh dizajn električnoga mlinca za kavu MIKI za Elektron, koji je bio predstavljen 1965. na izložbi industrijskoga dizajna do deset američkih dolara u St. Louisu te potom otkupljen za fundus Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Beogradu, Parizu, Tbilisiju, Torinu. Za svoj rad dobio je mnogobrojna priznanja i nagrade, među ostalima Nagradu grada Zagreba (1962) i »Vladimir Nazor« (1971).
Nagrada Grada Zagreba za likovnu umjetnost u 1962. godini. Čovjek i prostor, 10(1963) 123, str. 4–5.
J. Galjer: Bruno Planinšek. Portret dizajnera. Portrait of a designer (katalog izložbe). Zagreb, 2015.
Nagrada »Vladimir Nazor«