Akademija za primijenjenu umjetnost (APU), visokoškolska ustanova za stručnu izobrazbu umjetnika primijenjenih umjetnosti koja je djelovala 1949–55. u Zagrebu. Koncipirana na idejama Bauhausa, pridavala je posebnu važnost praktičnoj nastavi u radionicama i povezanosti s industrijom. Imala je odjele za slikarstvo (Ernest Tomašević, Branka Frangeš Hegedušić, Željko Hegedušić, Marin Studin), grafiku (Vilko Gliha-Selan), kiparstvo (Kosta Angeli Radovani), arhitekturu (→ Vjenceslav Richter, Đuka Kavurić), keramiku (Mila Petričić) i tekstil. Studij je trajao pet godina, a završile su ga dvije generacije polaznika. Među studentima bili su poslije istaknuti umjetnici Vasko Lipovac, Ordan Petlevski, Jagoda Buić, Zvonimir Lončarić, Ante Jakić, Mladen Pejaković, Zlatko Bourek, Pavao Štalter. Među zapaženim Akademijinim polaznicima ističe se i generacija dizajnera: → Bruno Planinšek, → Mario Antonini, Aleš Debenjak, Boris Babić, Milan Dobrić, Joža Rebernak, Marija Kalentić, Milica Rosenberg, Marta Šribar. U desetljećima koja su slijedila, oni su nakon završetka Akademije djelovanjem obilježili prošireno polje vizualne kulture, dizajna i umjetnosti u Hrvatskoj, a Akademiji priskrbili gotovo mitski status.