Antonini, Mario (Zagreb, 21. IV. 1929) arhitekt i industrijski dizajner, angažiran u radu udruga koje su pridonosile unaprjeđenju industrijskog dizajna i povezivanju dizajnera i naručitelja iz industrije.
Diplomirao je na → Akademiji za primijenjene umjetnosti u Zagrebu 1955. i isprva radio kao slobodni umjetnik baveći se ponajprije dizajnom namještaja i oblikovanjem interijera. Potkraj 1950-ih s Borisom Babićem dizajnirao je kolekciju namještaja za → Drvnu industriju Novoselec (ormar, kauč, pisaći stol, ormarići), koje je serijska proizvodnja započela 1961. Jedan je od pokretača Studija za industrijsko oblikovanje (SIO) 1955., osnovanoga pri ULUPUH-u (→ Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti) s ciljem promicanja i unaprjeđenja kvalitete oblikovanja industrijskih proizvoda. Bio je član → Centra za industrijsko oblikovanje (CIO) u Zagrebu od osnutka 1963., te od 1969. njegov dugogodišnji ravnatelj. Jedan je od inicijatora osnivanja → Hrvatskoga dizajnerskog društva 1983. te → Studija dizajna u Zagrebu 1989. Izlagao je na skupnim izložbama: Zagrebački trijenale (1955. i 1959), Stanovanje za naše prilike (Ljubljana 1956), Umetnost i industrija (Beograd 1956), Triennale di Milano (1957., srebrna medalja i prva nagrada publike), Porodica i domaćinstvo (Zagreb 1957., 1958. i 1960), Jugoslovenska primenjena umetnost (Varšava 1959. i Budimpešta 1960). Sa skupinom SIO dobio je Nagradu grada Zagreba za primijenjenu umjetnost (1958).
Z. Šenoa: ANTONINI, MARIO. Hrvatski biografski leksikon, sv. 1, 1983.
Studij dizajna
Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH),
Hrvatsko dizajnersko društvo