Centar za industrijsko oblikovanje (CIO), udruženje osnovano 1963. u Zagrebu u svrhu razvoja metodike dizajna industrijskih proizvoda kao sastavnoga dijela moderne proizvodnje, kao i djelovanja na promidžbi dizajna, edukaciji o dizajnu te povezivanju dizajnera i naručitelja iz industrije.

U suradnji s → Muzejom za umjetnost i obrt (sv. 2) i → Hrvatskom udrugom likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) suosnivači su među ostalima bili → Bernardo Bernardi, → Zvonimir Radić,  → Matko Meštrović, → Mario Antonini, → Fedor Kritovac te → Vjenceslav Richter koji je bio prvi direktor Centra. Putem djelatnosti članova nastojalo se analitički sagledati približavanje dizajna proizvodnji, od uloge dizajna u kontekstu industrijske proizvodnje do uloge te proizvodnje u kontekstu društva, vodeći se idejom da dizajn u proizvodnji mora olakšati i poboljšati ono što proizvodnja želi olakšati i poboljšati u društvu. Tijekom 1960-ih aktivnost Centra bila je usmjerena na interdisciplinaran pristup dizajnu, dok je 1970-ih prevladavala tema organizacije radne okoline i njezine važnosti za proizvodni proces. Centar je pokrenuo i ideju o institucionalizaciji studija dizajna, što je rezultiralo osnivanjem sveučilišnoga poslijediplomskog studija za istraživanje i unapređivanje dizajna 1973., no on se izvodio za svega jednu generaciju studenata.







Samostalno i u suradnji s domaćim i inozemnim institucijama Centar je organizirao mnogobrojne izložbe, edukacije, okrugle stolove, javne rasprave, predavanja i simpozije od kojih je najznačajniji bio Industrijski dizajn i privredno-društvena kretanja u Jugoslaviji (1969). Objavljivao je Informativni bilten CIO (1965−66) i časopis Dizajn (1967−68), te izdao više publikacija, među ostalima Uputstvo za industrijsko oblikovanje (1965), Obrazovanje i odgoj industrijskih dizajnera (1967) i Osnove metodologije industrijskog dizajna (1968). Organizirao je više projekata grafičkog oblikovanja od kojih su najznačajniji vizualni identiteti Radio-televizije Zagreb (1969–72) i VIII. mediteranskih igara (1979). Tijekom vremena je sve više funkcionirao kao projektni zavod usmjeren na tržišnu djelatnost, a manje kao neprofitna organizacija, pa je usporedno s tim započeo opadati njegov utjecaj i važnost u kontekstu jugoslavenske industrije. Sa znatno smanjenim okvirom aktivnosti djelovao je sve do 2020. Usmjeren isključivo na znanstveni pristup, Centar za industrijsko oblikovanje prometnuo se u središnju instituciju teorije i promidžbe dizajna u Zagrebu i jednu od najvažnijih u Jugoslaviji tijekom 1960-ih i 1970-ih.