Prikril, Boris (Zagreb, 4. V. 1915 – Rijeka, 29. XII. 1995), elektrotehnički inženjer, prometni stručnjak i pomorski publicist.

Diplomirao je 1941. te doktorirao 1946. disertacijom Planska izgradnja Jugoslavije u dva petogodišnja plana na elektrotehničkom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. Vodio je izradbu prvoga petogodišnjega plana Jugoslavije (1946–48), bio je pomoćnik ministra narodne obrane i upravljao razvojem jugoslavenske brodogradnje (od 1948), u Rijeci je obnašao poslove generalnog inženjera Generalne direkcije brodograđevne industrije (1951–53), bio je savjetnik etiopske vlade za pitanja planiranja i gospodarskoga razvoja (1957–61), regionalni savjetnik za Afriku i šef odsjeka za energetiku Ekonomske komisije UN-a (1961–65), te je vodio razvojni sektor Luke Rijeka (1970–74).

U Rijeci je nastavničku karijeru započeo 1953. kao profesor ekonomike prometa, pomorsko-ekonomske geografije i brodskoga strojarstva te 1953–57. direktor Više pomorske škole (→ Pomorski fakultet u rijeci). Od 1965. predaje na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, od 1971. kao redoviti profesor za kolegij Ekonomika saobraćaja i luka. Bio je jedan od osnivača Fakulteta za pomorstvo i saobraćaj 1978, (sljednik Više pomorske škole), gdje je od početka u zvanju redovitoga profesora predavao kolegije Ekonomika kopnenog saobraćaja, Integralni transportni sistemi, Eksploatacija i ekonomika luka. Bio je dekan Fakulteta (1978–80), prorektor Sveučilišta (1980–82) i Veleučilišta (1982–84) u Rijeci. Umirovljen je 1985. Znanstveno i stručno bavio se pomorstvom, lukama i integralnim prometom te je objavio više znanstvenih radova, udžbenika, projekata. Javnosti je poznat po knjigama o pomorskim ratovima poput Pakao Pacifika (1954), Borba za Sredozemlje (1956), Nevidljivi neprijatelj na Atlantiku (1958), Tri tisuće godina pomorskih ratova I–III (1985).