ribarski brod, brod opremljen i prilagođen za lov ribe, te skladištenje i transport ulova. Morsko plovilo iste namjene kraće od 12 m je ribarska brodica.

Ribarski brodovi razlikuju se uglavnom prema ribolovnoj tehnici i alatu. Postoje brodovi za ribolov mrežama stajaćicama, pridnenim i pelagijskim (lebdećim) povlačnim mrežama – koćama (koćari – bočni, krmeni, u paru, za rakove), mrežama plivaricama (plivaričari, plivaričari tunolovci), kombinirani ribarski brodovi, brodovi za ribolov parangalima, panulama, udicom (udičari), harpunima (kitolovci), svjećarice, a među ribarske brodove ubrajaju se i logistički brodovi za prijevoz i preradbu ulova, tragači ribe i sl. (→ ribolovni alati i tehnike)







Pri osnivanju ribarskoga broda, tj. pri određivanju njegovih izmjera i performansi, ključan je scenarij eksploatacije, odn. trajanje ciklusa (putovanja) u kojem brod obavlja plovidbu do područja ribolova, potragu za pogodnim lovištem, ribolov, povratak u luku i pripreme za ponovno isplovljavanje. Prema tome se znatno razlikuju ribarski brodovi namijenjeni višednevnom i višetjednom ribolovu na otvorenome moru te istodobnoj preradbi ribe od npr. onih namijenjenih jednodnevnom obalnom ribolovu. Uz zadovoljavanje osnovnih zahtjeva, kao što su ekonomičnost, što bolja pomorstvena svojstva, dovoljna vučna sila pri povlačenju mreže, dovoljna autonomija i sl., pri gradnji suvremenih ribarskih brodova sve se veća pozornost posvećuje kvaliteti života i sigurnosti rada posade, dopuštenim ubrzanjima, razinama buke i vibracija.

Ribarski se brodovi tradicionalno grade od drva, tek u novije doba od čelika i stakloplastike. Do kraja XIX. st. za ribolov su služili različiti tipovi brodica na vesla i jedra, a u manjoj mjeri veći brodovi jedrenjaci. Prvi ribarski parobrodi izgrađeni su 1870-ih, a uporaba motornih ribarskih brodova počela je početkom XX. st.

Ribarski brodovi u Hrvatskoj

Uz obale istočnoga dijela Jadrana ribari su od davnine rabili drvene tradicijske brodove i brodice specifične za svaki pojedini kraj (→ tradicijska brodogradnja). U XVI. st. lov srdela pod svjetlom oko Hvara, Visa i Kornatskog otočja obavljao se leutima i gajetama, dok se uz zapadnu obalu Istre sve do II. svj. rata rabilo bragoce i batele za koćarenje na jedra i polaganje mreža stajaćica u more.

U XX. st. hrvatski ribari prihvatili su tehničke inovacije, a neki od njih zaslužni su za razvoj europske i svjetske ribolovne tehnike. Još 1908. braća → Skomerža iz Crikvenice nabavila su u Danskoj motornu brodicu Galeb, pogonjenu petrolejskim motorom od 4 KS (2,9 kW). Iste je godine Josip Skomerža obavljao pokuse s dubinskom povlačnom mrežom, pa se Galeb smatra prvim motornim koćarom na Jadranu i Sredozemlju, koji je zamijenio dotad rabljene parove ribarskih jedrenjaka što su vukli mreže. Ivan Skomerža je u Rijeci 1912. osnovao i do 1918. vodio ribolovno društvo Nekton s 22 motorna broda namijenjena koćarenju i lovu male plave ribe, od kojih su brod hladnjača i logistički brod također bili prvi takvi brodovi na Sredozemlju. Ribarskoj su praksi pridonijeli i drugi hrvatski ribari i uzgajivači ribe svojim izumima poput Puratićeva mehaničkoga koloturnika (→ Puratić, Mario) koji je, kao dio opreme ribarskoga broda, unio revoluciju u lov plave ribe u svijetu.









Za Kraljevine Jugoslavije, početkom 1930-ih na Jadranu je ribarilo tek petnaestak motornih brodova tunolovaca i koćara. Broj motornih ribarskih brodica stalno se povećavao, prije II. svj. rata bilo ih je oko 400, a uglavnom su se rabile pri lovu sitne plave ribe, za prijevoz ribara do lovišta i transport ulova do tvornica. Istodobno je na zapadnoj obali Istre pod talijanskom upravom ribario veći broj brodova, a u istarskim je brodogradilištima 1935–40. izgrađeno pedesetak brodova plivaričara za lov sitne plave ribe na udaljenosti i do 30 nautičkih milja od obale.

U poslijeratnome razdoblju jugoslavenske su vlasti potaknule obnovu ribarske flote izgradnjom drvenih brodova u brodogradilištima u Puntu, Korčuli, Betini, Malome Lošinju i drugdje. Isprva su se gradili motorizirani leuti plivaričari, potom niz motornih brodova po uzoru na brodove primljene kao dio međunarodne pomoći, te još nekoliko nizova ribarskih brodova različite duljine. Posljednji niz gradio se 1957–60., a obuhvatio je 54 broda duljine 17 m. Time se ribarska flota modernizirala uglavnom kombiniranim brodovima za plivaričarenje i koćarenje. Od 1978. u velolučkom brodogradilištu Grebenu grade se stakloplastični ribarski brodovi duljine 23 m za lov sitne plave ribe plivaricama ili lebdećim povlačnim mrežama. (→ mala brodogradnja)







U novije doba u hrvatskim brodogradilištima oživljava gradnja ribarskih brodova, dijelom zahvaljujući programima poticanja obnove i modernizacije ribarske flote Vlade RH. U → Brodogradilištu Kraljevici izgrađen je 2001. prototip čeličnoga koćara Petar Pan, a 2010. u suradnji s poduzećem Dalmont još jedan koćar od 24 m; u brodogradilištu u Vranjicu kraj Splita izgrađeni su tunolovci plivaričari Sardina I i II dugi 40 m (2008), dok tradiciju izradbe ribarskih brodova nastavlja pulsko brodogradilište → Tehnomont ribaricom od 20,5 m (2007), trima tunolovcima duljine 40 m (2008), dvama koćarima duljine 24 m (2010), te nizom brodova za servisiranje ribogojilišta duljine 24 m za norveškog naručitelja (2016–17).







U pulskom brodogradilištu → Uljaniku izgrađena su 2013. i 2014. dva velika krmena koćara Taurus i Mirakh za ruskog naručitelja, prvi takvi brodovi izgrađeni u Hrvatskoj. Namijenjeni su lovu i preradbi ribe na otvorenome moru, dugi su 64 m, široki 13,5 m, te uz pogonski motor snage 4500 kW postižu brzinu od 14,5 čv. Opremljeni su postrojenjem za preradbu, pakiranje, zamrzavanje i skladištenje ulovljene ribe, a kapacitet ulova i preradbe ribe im je 100 t na dan.







Ribarska flota EU-a u 2015. imala je ukupnu tonažu GT 1,6 milijuna i ukupnu motornu snagu od 6,4 milijuna kW. Prema tonaži, španjolska je flota najveća s 340 000, a slijede Francuska sa 170 000, Italija sa 158 000 i Nizozemska sa 127 000. Hrvatska ribarska flota imala je 2015. ukupnu tonažu 52 000 i ukupnu motornu snagu 419 000 kW. Godine 2014. u ribarskoj su floti bila 7733 plovila, od čega 629 brodova s tonažom 35 000 i snagom 164 000 kW. (→ ribarstvo)