Senjanović, Ivo (Split, 4. VI. 1940), brodograđevni inženjer, stručnjak za brodske i pomorske konstrukcije.

U Zagrebu je diplomirao 1967. na Strojarsko-brodograđevnom fakultetu, (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje; FSB), magistrirao 1969. na Građevinskome fakultetu te doktorirao na FSB-u 1970. disertacijom Neke nove metode proračuna tankih rotacionih ljuski pod pritiskom (mentor → J. Uršić). Radio je u Brodogradilištu Split (→ Brodosplit) (1958–63) te Brodarskom institutu u Zagrebu (1967–69). Na FSB-u zaposlen je od 1969., u zvanje redovitoga profesora izabran je 1983. Umirovljen je 2010. Predavao je kolegije Teorija elastičnosti, Vibracije broda, Teorija vibracija, Numeričke metode u brodogradnji. Bio je predstojnik Zavoda za brodogradnju i pomorsku tehniku (1979–81. i 1998–2000) i predstojnik Katedre za konstrukciju plovnih objekata (1988–2005). Radio je i kao gostujući istraživač na Kalifornijskome sveučilištu u Berkeleyu (University of California, Berkeley) 1973., te u konzultantskom poduzeću Det norske Veritas u Oslu (1974–75).

Područja njegova znanstvenog i stručnog interesa su brodske i pomorske konstrukcije, čvrstoća, vibracije, pomorstvenost i hidroelastičnost. Istraživao je teoriju ljusaka i čvrstoću podmornica, numeričke metode za analizu čvrstoće i vibracija brodskih i pomorskih konstrukcija na osnovi metode konačnih elemenata, nelinearnu dinamiku i kaotično gibanje brodova i konstrukcija na valovima, porinuće s horizontalnoga ležaja i dr. Pridonio je uvođenju suvremenih spoznaja i inženjerskih alata u praksu brodogradilišta, čime je poboljšao konkurentnost domaće brodogradnje na svjetskome tržištu i kvalitetu izgrađenih brodova od kojih su mnogi proglašeni brodovima godine u svojoj klasi.

Autor je mnogobrojnih znanstvenih radova te knjiga Teorija ploča i ljuski (1982−98), Metoda konačnih elemenata u analizi brodskih konstrukcija (1998) i Vibracije broda I–III (1974–81). Član je međunarodnog udruženja International Ships and Offshore Structures Congress (ISSC) od 1977., te se istaknuo u radu desetak tehničkih komiteta udruženja. Redoviti je član HAZU-a od 2002. te član emeritus HATZ-a od 2011. Dobitnik je Nagrade »Nikola Tesla« 1974. te Nagrade za životno djelo 2009. Počasno zvanje professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu dodijeljeno mu je 2011.