Sladorana d. o. o., tvornica za proizvodnju i preradbu šećera iz Županje, osnovana 1942. Od 2019. sjedište joj je u Zagrebu.

U godini osnutka počela je izgradnja tvornice, ali je prekinuta 1944–45. Nakon II. svj. rata izgradnja je nastavljena i dovršena 1947., kada je poduzeće počelo s radom pod nazivom Tvornica šećera Boris Kidrič. Početni dnevni kapacitet preradbe šećerne repe iznosio je 1350 t. Kako bi se povećali proizvodni kapaciteti i ostvarila što veća dobit, tvornički proizvodni pogon stalno se širio i modernizirao. Prvi je put proizvodni pogon znatno proširen 1956. Od 1958. tvornica je počela proizvoditi rafinirani etilni alkohol (dnevni kapacitet oko 3000 l). Šećerana je od 1963. poslovala kao OUR u sastavu Poljoprivredno-prehrambenoga kombinata Županja. Početkom 1960-ih u proizvodni su pogon ugrađeni novi toranj za ekstrakciju, uređaj za čišćenje soka, centrifuge i dva silosa, a povećani su kapaciteti za sušenje i skladištenje repinih rezanaca. Šećerana je 1971. postala samostalna i od tada je djelovala pod nazivom Industrija šećera i vrenja Boris Kidrič Županja. Modernizacijom proizvodnoga pogona 1977. ugrađene su tri preše za prešanje i dva bubnja za sušenje rezanaca, a 1989. bubnjasta rezalica za repine rezance, dvije preše za prešanje izluženoga rezanca i uređaj za peletiranje repina rezanca. Godine 1991., tijekom 74 dana kampanje preradbe šećerne repe, tvornica je 295 395 t repe preradila u 35 022 t šećera, 12 578 t suhoga repina rezanca i 12 997 t melase. Iste godine iz 36 095 t melase proizvela je 9593 t rafiniranoga etilnog alkohola, 763 t tehničkoga alkohola i 582 t proteinskoga praha. Poduzeće je tada zapošljavalo 797 radnika, od kojih je 379 bilo sezonskih.















Prva privatizacija provedena je 1994., a njome je država postala većinski vlasnik. Iste je godine tvornica počela djelovati pod novim nazivom – Sladorana d. d. Županja. Kao dioničko društvo djelovala je do 2014. kada postaje društvo s ograničenom odgovornošću. U vlasničkoj strukturi Sladorane od 2008. je → Viro tvornica šećera (2008. 38%, 2018. 100%).

Glavni proizvod tvornice je oduvijek bio konzumni bijeli kristal-šećer koji je šećerana od 2006. počela prodavati pod nazivom Sladonija (naziv je nastao spajanjem riječi Sladorana i Slavonija). Tehnološkim postupkom proizvodnje šećera nastaju i sporedni proizvodi, melasa i rezanac šećerne repe, koje tvornica prodaje u tom obliku ili ih dodatno prerađuje. Od 2010. Sladorana proizvodi i melasiranu mješavinu Sladoliq, dopunsko tekuće krmivo namijenjeno dohrani preživača (poboljšava kvalitetu i povećava količinu mlijeka). Godine 2018. tvornica je preradila 262 558 t šećerne repe (današnji dnevni kapacitet iznosi 6000–7000 t) iz koje je proizvela 32 749 t šećera, 11 281 t suhoga repina rezanca, 11 062 t melase i 80 t prešanoga rezanca. Iste godine proizvela je i 717 t Sladoliqa za proizvodnju kojega je utrošila 488 t melase. Manji dio šećera proizvodi se i preradbom šećerne trske. Tvornica posjeduje certifikate ISO, HACCP, Košer (Kosher) i Halal. Potkraj 2018. s tvornicama šećera iz Osijeka i Virovitice potpisala je ugovor o udruživanju proizvodnje. Na temelju tog sporazuma 2019. osnovano je poduzeće Hrvatska industrija šećera, kojemu je osnovni cilj ostvarenje bolje konkurentnosti hrvatskih šećerana na europskom i svjetskom tržištu. Početkom 2019. zapošljavala je 205 radnika.