Šneller, Slavko (Donja Dobra kraj Delnica, 3. IV. 1924 – Zagreb, 30. V. 2005), strojarski inženjer, stručnjak za brodostrojarstvo.

Godine 1943. mobiliziran je u Mornaricu NDH te upućen u njemačku Pomorsku ratnu školu, koju je završio 1945. i vratio se u Zagreb. Na brodograđevnom odjelu Tehničkoga fakulteta (od 1967. → Fakultet strojarstva i brodogradnje; FSB) diplomirao je 1952., a doktorirao 1979. disertacijom Prilog određivanju uvjeta stabilnosti optjecaja dvofaznog medija u generatorima pare (mentor → L. Kreuh). Stručnu praksu odradio je 1954. u hamburškom brodogradilištu Deutsche Werft na predmontaži brodskoga trupa te na osnivanju i čeličnoj konstrukciji broda. Radeći u gospodarstvu, bavio se primjenom maziva (u poduzeću za međunarodnu trgovinu Astra, 1955–59), konstruiranjem brodskih kotlova i projektiranjem kotlovnica (Tvornica parnih kotlova, 1959–65), projektiranjem elektroenergetskih postrojenja (Elektroprojekt, 1965–67) te konstruiranjem termičke opreme za rafinerije nafte (INA-Inženjering, 1967–70).

Na brodograđevnom odjelu Tehničkog fakulteta bio je zaposlen od 1952., u zvanje redovitoga profesora izabran je na FSB-u 1984. Umirovljen je 1994. Predavao je kolegije Pogon broda I i II. Na Fakultetu je bio predstojnik Katedre za brodske strojeve i uređaje, predstojnik Matice za brodogradnju (1971–73) te voditelj brodostrojarskoga smjera od osnutka, a do kraja života i stalni vanjski savjetnik Tvornice parnih kotlova.

Autor je znanstvenih i stručnih radova o problematici općega i brodarskoga strojarstva, Priručnika za podmazivanje strojeva, industrijskih postrojenja i motornih vozila (s N. Plavšićem, 1958) te sveučilišnih udžbenika (Pogon broda I. Generatori pare, 1996; Pogon broda II. Brodski stapni parni strojevi i plinske turbine, sa Ž. Paratom, 1999), a člancima iz brodostrojarstva surađivao je i u Pomorskoj enciklopediji LZ-a.