Stjepan Sekulić, tvornica za preradbu drveta, osnovana 1919. u Novoj Gradiški. Započela je djelovati kao poduzeće Josip Kruljac i sin, izraslo iz novogradiškoga stolarskog i mlinarskog obrta Matije Kruljca pokrenutoga 1912.

Tvornica je u početku proizvodila namještaj i razne druge stolarske proizvode (od mekog i tvrdog drva) te lijesove, a zapošljavala je 300–700 radnika. Godine 1928. izgrađen je novi pogon za izradbu stolarskih ploča, a proizvodni asortiman proširen je na proizvodnju stolica i naslonjača. Godine 1929. tvornica je unajmila gradsko zemljište na kojem je izgradila pogone nove tvornice pokućstva.







Nakon II. svj. rata tvornica je nacionalizirana i obnovljena (novi proizvodni pogon) te je započela djelovati pod nazivom Drvno industrijski kombinat (DIK) Stjepan Sekulić. Do 1970-ih proizvodni se asortiman uvelike proširio, pa su se u tvornici uz proizvodnju i prodaju proizvoda od drva (piljena građa, građevna stolarija, furnir, parket, drvna galanterija, drveni tokareni elementi, razni namještaj, oprema za dječje sobe) počeli proizvoditi ili montirati i drugi proizvodi (kućna obuća, dječje igračke, školska učila, olovke i nalivpera, dioptrijske i sunčane naočale, rasvjetna tijela, instrumenti za protok i reguliranje vode i plina, grijaći i rashladni uređaji, razni termostati). Tvornica je surađivala i na izgradnji, rekonstrukciji i adaptacijama građevinskih objekata (elektromehanički, elektoinstalaterski, bravarski, limarski, vodoinstalaterski, mehaničarski, parketarski, ličilački radovi). Godine 1977. Sekulić je u 13 OOUR-a (Tvornica namještaja, Tvornica tapeciranog namještaja, Pilana, Tvornica furnira, Prodaja građevnog materijala, Tvornica kućne obuće i dr.) i dva izdvojena pogona (u Novoj Kapeli i Okučanima) zapošljavao 1700 radnika. Imao je skladišta u Novoj Gradiški (tvorničko), Zagrebu i Beogradu, te svoje prodajne prostore u 16 jugoslavenskih gradova. Poduzeće je obuhvaćalo površinu od približno 20 ha zemljišta na južnom dijelu grada Nove Gradiške. Početkom 1990. tvornica je zapošljavala 1426 radnika.

Tijekom Domovinskoga rata tvornica je stradala, a pogon u Okučanima zbog ratnih je stradanja u potpunosti prekinuo proizvodnju. Potkraj 1990. tvornica je proglasila stečaj i otpustila 890 radnika. Zbog rata poduzeće je otpustilo još radnika pa je potkraj 1991. ostao samo 61. Proizvodnja je ponovno pokrenuta 1992., a 1993. tvornicu je otkupio najveći vjerovnik Zagrebačka banka. Od tada je djelovala kao društvo s ograničenom odgovornošću. Ponovno pokretanje proizvodnje i izlazak iz stečaja donijeli su nova zapošljavanja, pa je 1993. imala 299 zaposlenika (2004. 364). Zbog poteškoća u poslovanju poduzeće je 2009. prekinulo proizvodnju, a 2020. je likvidirano.