Taboršak, Dragutin (Sunja, 12. VI. 1925 – Zagreb, 20. XII. 2018), strojarski inženjer, stručnjak za organizaciju rada i proizvodnje.

U Zagrebu je diplomirao na strojarskom odjelu Tehničkoga fakulteta (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje; FSB) 1950., te doktorirao 1974. disertacijom Prilog objektivnijem određivanju vremena izrade (mentor → A. Đurašević).

Radio je kao inženjer u Zagrebu u tvornici Rade Končar (1950–51), u ZET-u (1951–54), u tvornici dizala Radnik (1954–56) te u Centru za proizvodnost (1956–62). Na Visokoj tehničkoj školi u Zagrebu zaposlio se kao honorarni docent 1962. Od pripojenja škole FSB-u predavao je na tom fakultetu, od 1972. kao redoviti profesor. Umirovljen je 1995. Bio je dekan Visoke tehničke škole (1966–67), pročelnik Katedre za organizaciju proizvodnje i dekan FSB-a (1968–70), te pročelnik Zavoda za organizaciju rada i osnivač Laboratorija za studij rada.

U visokoškolsku nastavu uveo je kolegij Studij rada, za koji je napisao dvije knjige (Studij rada, 1960; Studij i analiza vremena, 1963), a predavao je i Ergonomiju, Organizaciju i ekonomiku poslovnih sistema i Organizaciju proizvodnje. Predavao je i na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, Tehničkome fakultetu u Mariboru i Mašinskome fakultetu u Mostaru te na poslijediplomskim studijima ekonomije, organizacije i informatike te medicine u Zagrebu, Varaždinu, Banjoj Luci, Sarajevu i Mariboru. Nakon specijalizacije u Francuskoj i Njemačkoj, organizirao je specijalističku izobrazbu za analitičare rada, prvu te vrste u Jugoslaviji.

Osnivač je i prvi predsjednik Društva za ergonomiju Hrvatske (1974). Dobitnik je Nagrade za životno djelo 1991., a 1998. izabran je u počasno zvanje professor emeritus.