Đurašević, Aleksandar (Osijek, 12. XII. 1922 – Zagreb, 25. III. 1974), strojarski inženjer, utemeljitelj industrijskog inženjerstva u Hrvatskoj.

Diplomirao je na strojarskom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu 1949. te doktorirao 1964. na Strojarsko-brodograđevnom fakultetu (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje) disertacijom Prilog teoriji dozvoljenih odstupanja dimenzija strojnih dijelova (mentor → I. Hercigonja). U Osječkoj ljevaonici željeza i tvornici strojeva (OLT) organizirao je pripremu proizvodnje i uveo nove postupke u tehnologiju izradbe dijelova (1949–52). Radio je u Tvornici motora Zagreb kao voditelj pripreme rada i tehnolog (1952–54) te u Centru za proizvodnost u Zagrebu kao referent za pripremu rada i voditelj grupe za organizaciju (1954–57). U visokoškolskoj nastavi počeo je djelovati na Visokoj tehničkoj školi u Zagrebu u osnivanju kao docent 1958; dekan te škole bio je 1961–64, a redoviti profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu od 1969. Na tom je fakultetu predavao kolegije Operativno istraživanje, Unapređenje proizvodnje, Unutrašnje uređenje tvornice te obnašao dužnost predstojnika Zavoda za tehniku i organizaciju proizvodnje (1967−73). Predavao je i na poslijediplomskim studijima na Elektrotehničkome, Građevinskome, Ekonomskome i Šumarskome fakultetu u Zagrebu te u Sarajevu, Aachenu, Dresdenu, Moskvi.

Među prvima je primjenjivao matematičko-statističku analizu te operativno istraživanje. Osnivač je prvoga poslijediplomskoga studija Tehnologija i organizacija strojarske proizvodnje na Strojarsko-brodograđevnom fakultetu u Zagrebu, za koji je osmislio nastavne programe za 13 kolegija, od kojih je većinu i predavao. Autor je knjiga Određivanje dodataka za obradu 1–2 (1959), Projektiranje tehnološkog procesa (1961), Unapređenje proizvodnje, dio 1 (1968). Dobitnik je Nagrade »Nikola Tesla« (1973).