Tavčar, Alois (Alojz) (Ljubljana, 2. III. 1895 – Zagreb, 1. III. 1979), agronom i genetičar, utemeljitelj genetičke, oplemenjivačke i biometrijske struke u Hrvatskoj.

Diplomirao je 1918. na Poljoprivrednom odjelu Visoke tehničke škole u Pragu, gdje je i doktorirao 1921. disertacijom Varijaciono-statistička istraživanja kvantitativnih svojstava kod Phaseolus vulgaris L. Godine 1922. zaposlio se u Zavodu za bilinogojstvo (danas Zavod za genetiku i oplemenjivanje bilja) na Gospodarsko-šumarskome fakultetu (→ Agronomski fakultet) u Zagrebu, gdje je radio do umirovljenja 1965. Redoviti sveučilišni profesor postao je 1933. U tri mandata obnašao je dužnost dekana Fakulteta (1934–35., 1941–42. i 1945–46).

Genetiku i oplemenjivanje bilja specijalizirao je 1926–27. na Cornell University Itacha u New Yorku. Iz tih područja napisao je knjige i udžbenike Transplatacija i vegetativni hibridi nekih poljoprivrednih biljaka (1950), Osnove genetike (1952), Oplemenjivanje bilja (1959) i Biometrika u poljoprivredi (1964). Istraživao je kvantitativna svojstva graha, nasljeđivanje ranozrelosti, boje pljevice i svojstva klasa ječma, indukciju mutacije kod pšenice i sterilnost polena kukuruza. Stvorio je više sorti pšenice i ječma te više hibrida kukuruza. Bio je ekspert FAO-a (Food and Agriculture Organization of the United Nations) za hibridni kukuruz (1948–67) i IAEA-e (International Atomic Energy Agency) za područje radijacijskih mutacija poljoprivrednih biljaka (1963–64). S LZ-om je surađivao kao urednik struke Genetika, biometrika i oplemenjivanje bilja u sklopu Poljoprivredne enciklopedije (1967–73). Godine 1932. primljen je u Masarykovu akademiju u Pragu, a redoviti član JAZU-a postao je 1947. Za znanstveni rad primio je mnogobrojna odlikovanja, među kojima i Nagradu »Ruđer Bošković« (1961).