Objavljeno: .
Ažurirano: 7. lipnja 2021.

Tvornica elektroda i ferolegura d. d. (TEF), metalurško poduzeće osnovano 1900. u Šibeniku; uz → Tvornicu lakih metala činilo je temelj šibenske industrije.

Tvornički kompleks, druga polovica XX. st.

Preteča poduzeća bila je mala tvornica karbida koju je 1897. kraj Skradina izgradilo talijansko društvo SUFID (Società anonima per lʼutilizzazione delle forze idrauliche della Dalmazia). Napajala se iz hidroelektrane Krka, otvorene 1895. kao prvoga cjelovitog izmjeničnog elektroenergetskog objekta u Hrvatskoj. Tvornica je 1899. stradala u požaru. Sljedeće godine SUFID je na prostoru Crnice (tadašnje predgrađe Šibenika) otkupio zemljište te započeo izgradnju tvornice karbida i cijanamida koja je puštena u rad 1903. Bila je to tada druga tvornica mineralnih gnojiva na svijetu. SUFID je s poduzećem Ante Šupuk i sin, vlasnikom koncesije za korištenje vode na Krki, potpisao 1901. ugovor kojim mu je Šupukovo poduzeće ustupilo na korištenje dio protoka vode. Za potrebe rada tvornice na Krki je 1903. izgradio novu hidroelektranu Jarugu II, a 1907. i hidroelektranu Manojlovac (danas Miljacka). Kao i sve tvornice karbida u Italiji, SUFID je posjedovao i tvornicu kalcijeva karbida i kalcijeva cijanamida u Dugom Ratu (→ Tvornica karbida i ferolegura Dalmacija – Dugi Rat).

U prvim godinama od osnutka kalcijev karbid proizvodio se u 12 elektropeći, a 1908. broj elektropeći povećan je na 36. Iste godine započela je proizvodnja cijanamida, a tvornica je zapošljavala oko 500 radnika. Prije I. svj. rata mađarsko poduzeće GANZ preinačilo je elektropeći, a 1915., nakon eksplozije u kojoj je poginulo nekoliko radnika, instalirani su novi uređaji za dobivanje kisika i dušika poduzeća Linde iz Švicarske. Nakon rekonstrukcije proizvodnja je iznosila oko 20 000 t kalcijeva karbida i oko 18 000 t cijanamida na godinu.

Novi vlasnik poduzeća postalo je 1929. francusko društvo Société Française des Forces Hydroélectriques de la Dalmatie – La Dalmatienne, koje je nakon preuzimanja ondje započelo proizvodnju ferolegura, prvu proizvodnju feromangana i ferosilicija u Jugoslaviji. Zbog posljedica globalne gospodarske krize, poduzeće je 1932., s tada 700 zaposlenih radnika, prestalo s radom. Proizvodnja je ponovno pokrenuta 1938., kada je započela i gradnja novoga pogona amorfnih elektroda i masa. Sljedeće godine Kraljevina Jugoslavija otkupila je sve dionice i postala vlasnikom tvornice.

Za II. svj. rata poduzeće su preuzeli Talijani, te su u nedostatku manganske rudače uveli proizvodnju nikla. U tom razdoblju tvornica je nekoliko puta bila bombardirana, što je dovelo do obustave rada 1943. Proizvodnja je ponovno pokrenuta u listopadu 1945., a poduzeće je nastavilo djelovati pod nazivom Tvornica elektroda i ferolegura. Proizvodilo se sirovo željezo u monofaznoj peći od 1500 kVA, a 1947. započela je proizvodnja silikokalcija, prva takve vrste u zemlji, dok je proizvodnja karbida napuštena. Godine 1948. započeli su se proizvoditi feromolibden, afinirani feromangan, silikozrcalovina i manganska zrcalovina. Dio radnika tada je poslan u Poljsku na specijalizaciju za proizvodnju umjetnoga ugljena.

Nova faza u razvoju poduzeća započela je sredinom 1950-ih gradnjom novoga pogona ferolegura, dovršenoga i puštenoga u rad 1961., opremljenoga elektropećima poduzeća Tagliafferi iz Milana. Godine 1966. u rad je pušten i pogon za pripremu sirovina s uređajem za sinteriranje. U sljedećem je razdoblju izgrađeno i novo postrojenje za drobljenje ferolegura, instalirana je nova dizalica te uređena i opremljena obala u sklopu poduzeća za prijam i pretovar brodova nosivosti veće od 10 000 t.

TEF je bio jedini jugoslavenski proizvođač feromangana, silikomangana, afiniranoga feromangana, silikokalcija, antracitne mase, ugljeno-izolacijske mase, amorfnih elektroda, grafitnih elektroda, karburita i elektrografita. Svojim je proizvodima opskrbljivao domaće željezare, čeličane, ljevaonice i proizvođače ferolegura i karbida, čineći važnu sastavnicu rada crne metalurgije i elektropeći na području SFRJ. Najviše su se izvozile amorfne elektrode, elektrografiti i anodna masa za proizvodnju aluminija. Proizvodnja je 1979. iznosila 50 000 t ferolegura, 19 000 t masa i 1,3 t elektroda. Poduzeće je bilo organizirano u četiri OOUR-a i RZ-a, a zapošljavalo je oko 1500 radnika.

Tijekom Domovinskoga rata tvornička su postrojenja bombardirana. Proizvodnja je potpuno prekinuta 1994., a u sljedeće tri godine porušeni su gotovo svi proizvodni objekti. Danas se TEF bavi završetkom ekološke sanacije, rješavanjem dužničko-vjerovničkih odnosa i povremenim korištenjem dijelova zemljišta kojim gospodari.


Ostali podatci
Tvornica elektroda i ferolegura d. d.

Metalurško poduzeće.

Opći podatci
Mjesto osnutka
Šibenik
Godina osnutka
1900.
Godina prestanka rada
1994.
Prijašnji nazivi

Tvornica karbida i cijanamida Šibenik SUFID (1900–29)

La Dalmatiene (1929–45)

Tvornica elektroda i ferolegura (1945-94)


Kategorije i područja
Kategorija
Područje