tehnički plinovi, plinovi koji se masovno proizvode za uporabu u industriji ili za druge tehničke primjene, npr. u pripremi pitke i procesne vode, obradbi otpadnih voda, obradbi i odlaganju industrijskog i kućnog otpada, vađenju, rafiniranju i prijenosu nafte i plina cjevovodima, metalurgiji, kemijskoj i prehrambenoj industriji, biotehnologiji, medicini, farmaciji i dr. U tehničke se plinove ubrajaju: kisik, dušik, vodik, helij, argon, ugljikov dioksid, amonijak, acetilen, klor, dušikov(I) oksid, poznat i kao oksidul (N2O) i dr. Tipično se proizvode u postrojenjima bazne kemijske industrije, a najčešće se skladište u visokotlačnim spremnicima u plinovitom ili ukapljenom stanju. Među tehničke plinove koje krajnji korisnici rabe za mnogobrojne praktične primjene spadaju medicinski plinovi, plinovi za rashladne uređaje, zavarivanje, vatrogasne aparate, ugostiteljstvo, aerosolne raspršivače, zračne balone, i dr.
Većina plinova otkrivena je u XVIII. i XIX. st., kada su se isprva proizvodili na mjestu uporabe u malim količinama (npr. gazirana voda proizvodi se komercijalno od 1783., klor se rabi za izbjeljivanje tekstilija od 1785., a oksidul za anesteziju u stomatologiji od 1844). Industrijska proizvodnja plinova započela je u drugoj polovici XIX. st., a prvi industrijski uređaj za ukapljivanje plinova patentirao je 1895. Carl von Linde.
U Hrvatskoj se početak proizvodnje tehničkih plinova veže uz poduzeća koja su ih rabila za vlastite potrebe, dok su se ubrzo razvila i poduzeća usmjerena proizvodnji za tržište. U Zagrebu je 1930–39. djelovalo Istočno društvo za proizvodnju kisika i rastvorenog acetilena d. d. Sredinom 1970-ih zagrebačko poduzeće Juvent izgradilo je u Zaprešiću pogone za proizvodnju tehničkih plinova. Ti su pogoni od 1977. djelovali kao RO Montkemija u sastavu SOUR-a Monting, od 1989. kao samostalno poduzeće Montkemija – Tehnički plinovi, a od 1999. djeluju kao → Messer Croatia plin. To poduzeće danas raspolaže postrojenjima za razlaganje zraka (proizvodnja tekućega kisika, dušika, argona) u Zaprešiću i Dugome Ratu, te za proizvodnju ugljikova dioksida, acetilena, oksidula i drugih plinova u Kutini i Ribnjacima. Danas i druga hrvatska poduzeća osnovana u razdoblju socijalističke Jugoslavije obavljaju proizvodnju i distribuciju tehničkih plinova.
Krajem 1962. puštena je u pogon Kisikana Bakar za opskrbu riječke industrije kisikom. Nakon pretvorbe i privatizacije 1990-ih poduzeće je djelovalo kao Montkemija d. o. o., a potom je prešlo u vlasništvo poduzeća Istrabenz plini d. o. o. iz istoimene grupacije sa sjedištem u Kopru, u vlasništvu talijanske grupacije SIAD. U sklopu → Željezare Sisak pušteno je u rad 1963. postrojenje za separaciju zraka, koje je zadovoljavalo tehnološke potrebe željezare za kisikom. Godine 1975. postrojenje je modernizirano. Od 1997. pogoni su ušli u sastav INA-e, od 1999. djeluju u partnerstvu sa talijanskim SOL-om (kao SOL-INA), jedno vrijeme kao Kisikana d. o. o., a danas u potpunom talijanskom vlasništvu pod imenom SOL Croatia. Talijansko poduzeće SOL Croatia danas je vlasnik i tvornice UTP ‒ Uljanik tehnički plinovi d. o. o., osnovane u sklopu pulskog brodogradilišta → Uljanik (sv. 1), za opskrbu pogona acetilenom za zavarivanje.