Tvornica lakih metala (TLM), poduzeće za proizvodnju i preradbu aluminija osnovano 1952. u Šibeniku.

Početci hrvatske industrije aluminija vezani su uz nastanak tvornice aluminija u Lozovcu kraj Šibenika 1936−40. koju je osnovalo društvo Fabrika aluminiuma A. D. iz Beograda. Prvi blokovi aluminija izliveni su 1937., kada je ustrojen pogon elektrolize, a proizvodnja glinice pokrenuta je 1939. Proizvodnja je do 1940. iznosila oko 3000 t glinice i aluminija na godinu. Nakon II. svj. rata tvornica je konfiscirana te su prvi značajniji investicijski zahvati napravljeni potkraj 1950-ih. God. 1964. tvornica je pripojena Tvornici lakih metala.

Iako je prema početnim zamislima trebala biti podignuta u Lozovcu kraj Šibenika kao proširenje Tvornice glinice i aluminiuma, gradnja tvornice lakih metala započela je 1951. u Ražinama na području Šibenika. Znatan je dio opreme dobiven iz reparacijske mase koju je Savezna Republika Njemačka dala FNRJ nakon II. svj. rata. Tvornicu je gradilo poduzeće Tehnika iz Zagreba, a investitor je bila šibenska → Tvornica elektroda i ferolegura. Prvotni naziv Tvornica aluminija i aluminijskih proizvoda promijenjen je 1953. u Tvornica lakih metala Boris Kidrič. Do 1955. izgrađena su 32 objekta, a 1956. tvornica je otvorena i puštena u pogon. Planirani kapacitet iznosio je 16 000 t aluminijskih proizvoda na godinu, ali zbog neusklađenosti pojedinih strojeva, stvarni kapacitet je 1958. iznosio 12 580 t. Do 1958. u rad su pušteni pogoni elektrolize, ljevaonice, valjaonice lima, traka i folija, te prešaonica. Poduzeće je 1960. zapošljavalo približno 1800 radnika. U sljedećem se razdoblju nastavilo modernizirati i povećavati proizvodnju. Kapacitet je porastao za 8650 t aluminijskih proizvoda na godinu. Zbog zastarjelosti postrojenja i neisplative proizvodnje, elektroliza kapaciteta 4600 t na godinu zatvorena je 1964., a 1969–73. izgrađena je nova kapaciteta 75 000 t na godinu. Kapaciteti prešaonice modernizirani su 1976–77., a novi valjaonički kapaciteti povećani su 1982–85. s planiranom proizvodnjom od 16 300 t na godinu. Izgrađena je topionica aluminijskoga otpada, a ljevaonica traka povećala je kapacitet na 10 000 t na godinu.



















Od 1973. TLM Boris Kidrič djelovao je kao RO s pet OOUR-a. Godine 1977. osnovan je SOUR Aluminij koji je djelovao do 1982. i u sastavu kojega su bili RO TLM Boris Kidrič i RO Jadral Obrovac s OOUR-om Boksitni rudnici i OOUR-om Proizvodnja glinice. Od 1982. djelovao je SOUR Industrija aluminija Boris Kidrič – TLM, koji su činili Tvornica aluminija Ražine, Tvornica aluminija Lozovac, Lakih metala sistemi i Tvornica oplemenjenih aluminijskih traka Omial iz Omiša.

U okviru poduzeća 1985. osnovan je Centar za aluminij (CAL) kao nositelj znanstvenoga, stručnog i obrazovnoga rada. CAL je imao četiri laboratorija s gotovo 100 zaposlenih. Godine 1989. u njegovu sastavu osnovan je Istraživačko-proizvodni pogon radi uvođenja novih proizvoda i tehnoloških procesa u proizvodnju i preradbu aluminija (prototipna radionica, proizvodnja nulte serije proizvoda, simulacija metalurških procesa). Poslije je CAL ustrojen kao TLM – CAL d. o. o., smanjivši istraživačku djelatnost i usmjerivši se na pružanje laboratorijskih, energetskih i ekoloških usluga te na projektiranje i izgradnju novih proizvodnih pogona kao i na uvođenje sustava osiguranja. Kao Sektor za istraživanje i razvoj CAL je djelovao 1990–2009.













Sredinom 1980-ih poduzeće je zapalo u teškoće, što se očitovalo smanjenjem deviznoga priljeva i izvoza. Teškoće su dosegnule vrhunac 1990. kada je raskinut ugovor o aluminiju s Demokratskom Republikom Njemačkom, koja je do tada bila jedno od glavnih tržišta poduzeća. U to je doba ono činilo 90% aluminijske industrije u Hrvatskoj i bilo je deseti izvoznik u državi. Proizvodnja je iznosila 74 248 t tekućega aluminija te 47 152 t valjanih i prešanih aluminijskih proizvoda, a zapošljavalo je približno 5500 radnika. Od 1990. djelovalo je kao samostalno poduzeće pod nazivom Tvornica lakih metala, a od 1991. kao holding. Početkom Domovinskoga rata, tijekom najintenzivnijih ratnih operacija u Šibeniku, rad elektrolize bio je prekinut te je prestalo poslovanje većega dijela tvornice. Kapacitet je nakon rata iznosio 2540 t aluminijskih proizvoda na godinu. Od 2003. pogoni u Lozovcu posluju kao samostalno poduzeće Ivanal d. o. o. Od 2005. šibenska tvornica je prošla nekoliko neuspjelih privatizacija. Od 2007. bila je u vlasništvu konzorcija Adrial, a 2017. većinski udio kupila je slovenska grupa Impol d. o. o. te je poduzeće nastavilo djelovati kao Impol-TLM d. o. o. Proizvodi aluminijske (limovi, trake, folije) i proizvode za automobilsku i zrakoplovnu industriju, a zapošljava oko 450 radnika. Godine 2020. poduzeće je počelo proizvoditi rezervne dijelove za BMW i Audi.