Vupik plus d. o. o., poljoprivredno-industrijski kombinat sa sjedištem u Vukovaru, osnovan 1945.

Prvotno Savezno poljoprivredno dobro Vukovar protezalo se uglavnom područjem bivše grofovije Eltz (oko 800 ha oranica), u sastavu koje su bili Gornjak, Jakobovac, Grabovo i Ovčara u kojoj se nalazila prva uprava, a poslije su mu pripojena područja u mjestima Dubrava, Lug, Ilok, Sremski Borac, Labudnjača, Živa i Nizine. Prva poljoprivredna mehanizacija bila je zastarjela (konjske zaprege s plugovima preostalima iz II. svj. rata), što je otežavalo poljoprivrednu proizvodnju. Poduzeće je u to doba zapošljavalo oko 2000 radnika. Tijekom 1949. neka od naknadno pripojenih područja osamostalila su se, a poduzeće je izgubilo savezni značaj; od te je godine isprva djelovalo kao Republičko poljoprivredno dobro, a potom kao Poljoprivredni kombinat (PK) Vukovar. Posjedovalo je oko 3000 ha poljoprivrednoga zemljišta, a posjed je 1960–64. dodatno povećan pripajanjem okolnih poljoprivrednih zadruga. PK Vukovar tako je postao značajan proizvođač poljoprivrednih proizvoda koji je obrađivao poljoprivredno područje između Osijeka, Iloka i Tovarnika. Od 1964. djelovao je kao Poljoprivredno-industrijski kombinat (PIK) Vukovar. Novi, znatno moderniji pogoni omogućili su mu velik razvoj tijekom 1970-ih i 1980-ih, kada je obrađivao oko 14 000 ha oranica i 750 ha plantažnih vinograda te posjedovao govedarsku i svinjogojsku farmu, klaonicu, vinske podrume, silose, mlin, tvornicu stočne hrane i pogon za doradbu sjemenske robe. U Vukovaru je 1980. kombinat izgradio Hotel Dunav. Godine 1982. promijenio je ime u Vupik Vukovar, a do 1989. djelovao je kao RO.

Tijekom Domovinskoga rata Vupikovi su objekti teško oštećeni, dio obradivih površina više se nije mogao koristiti, a poduzeće je 1991–98. poslovalo iz Zagreba. Privatizacijom 1994. Vupik je postao dioničko društvo u vlasništvu Hrvatskoga fonda za privatizaciju. Mirnom reintegracijom hrvatskoga Podunavlja (1998) uprava poduzeća vratila se u Vukovar, a organizacijskim promjenama idućih godina odvojila su se mnoga poduzeća (1999. Vinogradarstvo Ilok, 2000. Agro-Tovarnik, 2002. Luka Vukovar). Vupik je 2010. postao član koncerna Agrokor, što mu je omogućilo dodatnu modernizaciju ratom oštećene radne opreme. Ulaganja su bila usmjerena u sve segmente ratarske i stočarske proizvodnje, u novu poljoprivrednu mehanizaciju, vinarije, rekonstrukcije silosnih kapaciteta u luci na Dunavu (terminal za pretovar žitarica, uljarica i ostalih sipkih materijala, kapaciteta 200 t/h povezan sa silosom i utovarno-istovarnim kapacitetima na željeznici te sušara kapaciteta 30 t/h) i govedarskih farmi te u izgradnju vinogradarske kuće Goldschmidt (na obroncima Fruške gore, nedaleko od Vučedola). Godine 2015. pokrenuta je sjemenska proizvodnja kukuruza, soje i lucerne. Od 2019. poduzeće posluje kao dio Fortenova grupe pod imenom Vupik plus d. o. o.

Poduzeće danas obrađuje oko 7200 ha poljoprivrednoga zemljišta i ostvaruje dobre rezultate u proizvodnji žitarica i uljarica. Najzastupljenije su ratarske kulture, uz industrijsko i krmno bilje, pšenica, suncokret, soja, kukuruz i šećerna repa. Povrtlarska proizvodnja odvija se na 545 ha površina (u Grabovu). Najzastupljenije su povrtlarske kulture luk, grašak, kukuruz šećerac i mrkva. Poduzeće posjeduje jednu farmu za tov junadi, tri mliječne farme, dvije farme za uzgoj rasplodnog podmlatka te četiri svinjogojske farme, a stočna hrana za sve njih priprema se od sirovina iz vlastite proizvodnje. U vlasništvu Vupika danas je 120 ha vinograda. Investicijama u modernu mehanizaciju poboljšana je kvaliteta vina, a povećanjem kapaciteta vinarije i osuvremenjivanjem punionice Vupik je postao prepoznatljiv proizvođač vina.