Zagrebački transporti, poduzeće za cestovni prijevoz putnika i robe, osnovano 1979. spajanjem Croatiatransa sa prijevozničkim poduzećima Kontinentaltrans, Drava i Zagrebtrans iz Zagreba.

Osnivanje prvih prijevozničkih poduzeća

Croatiatrans je počeo svoju djelatnost 1946. preuzimanjem obrtnih sredstava bivših poduzeća Intercontinentale i Detrans pod nazivom Otpremničko poduzeće Hrvatske (OPH). Poduzeće je formalno osnovano 1947., te je tada raspolagalo sa sedam teretnih vozila, sedam prikolica, šest konja i 21 kolima konjske zaprege. U početku se bavilo isključivo transportom robe. Godine 1948. preuzelo je osnovna i obrtna sredstva Autoprometa, među kojima nekoliko autobusa, te se počelo baviti i prijevozom putnika. Godine 1950. poduzeće je raspolagalo s 18 autobusa, jednom prikolicom i 40 kamiona, a imalo je 107 zaposlenih. Prijevoz robe obavljao se samo na području grada Zagreba, dok se prijevoz putnika odvijao na međugradskim relacijama, među kojima je najduža bila Zagreb–Maribor. Godine 1952., u sastav OPH-a ušlo je Željezničko autopoduzeće u Zagrebu. Imalo je 352 zaposlena. Od 1957. djelovalo je pod nazivom Croatiatrans. Tijekom 1960-ih i 1970-ih Croatiatransu su pripojena poduzeća Autoprevoz iz Garešnice (1962), Autosaobraćajno poduzeće iz Pakraca (1963), Transport iz Gospića, Zagorje Zlatar i Zagorjetrans iz Velikog Trgovišća (1967), Likatrans iz Donjeg Lapca (1978). Godine 1964. poduzeće je imalo više od 1000 zaposlenih te je podijeljeno na sedam radnih jedinica koje su raspolagale 291 teretnim vozilom i 61 autobusom.

Osnivanje Zagrebačkih transporta

Ideja o udruživanju više zagrebačkih prijevozničkih poduzeća nastala je 1976. kada je Institut prometnih znanosti izradio Elaborat o ekonomskoj opravdanosti udruživanja javnih prometnih organizacija sa područja grada Zagreba. Namjera prvotnoga plana bila je udruživanje Croatiatransa, Kontinentaltransa, Drave, Zagrebtransa, Trameksa i Autobusnoga kolodvora u složenu organizaciju udruženog rada (SOUR). Do potpunoga ostvarenja toga plana nije došlo, već su se 1979. poduzeća Croatiatrans, Drava, Kontinetaltrans i Zagrebtrans ujedinila u RO Zagrebački transporti.

Prigodom osnivanja RO Zagrebački transporti imao je 4500 radnika. Poduzeće je bilo podijeljeno na Radnu zajednicu i 12 OOUR-a: Međumjesni promet, Gradski prijevoz roba, Međunarodni promet, Međunarodna špedicija, saobraćajna i pomorska agencija, Specijalna vozila, Servis za pranje i podmazivanje, Putnički promet, Remont, Gospić, Donji Lapac, Pakrac, Zlatar. OOUR Gradski prijevoz roba imao je najviše radnika (916). Ubrzo su osnovane i radne jedinice u Zadru, Obrovcu, Garešnici, Krapini, Karlovcu i Beogradu. Poduzeće je imalo predstavništva u svim većim industrijskim središtima SFRJ, te u Milanu i Münchenu, i bilo je među najvećim cestovnim prijevozničkim poduzećima u državi. Obavljalo je prijevoz unutar Europe, ali i izvan nje, ponajviše na Bliski istok (Irak). Najčešće se prevozio materijal za jugoslavenska poduzeća Cestogradnja, Slovenija ceste, Rade Končar, Elka i Industrogradnja. Sredinom 1980-ih za Bagdad je putovalo dvadesetak vozila na mjesec. Uz osnovnu djelatnost prijevoza robe i putnika, ulagalo se i u infrastrukturu te je u Obrovcu izgrađen autobusni kolodvor, u Krapini servisna radionica i stanica za tehnički pregled, u Zadru servisna radionica, a u Garešnici tvornica za protektiranje autoguma Gumiprotekt i autobusni kolodvor.

Godine 1984. Zagrebačkim transportima pripojen je RO Autotransport iz Zadra, a 1986. i zagrebački → Autobusni kolodvor. Poduzeće je tada imalo 14 OOUR-a i oko 5000 zaposlenih. Raspolagalo je s 900 teretnih vozila i 350 autobusa.

Proces privatizacije

Godine 1989. Likatrans i Zlatar (danas dio Presečki grupe) izdvojili su se iz matičnog RO-a, dok je Autobusni kolodvor istu odluku donio godinu poslije. Potkraj 1989. radna organizacija pretvorena je u holding, a ime je promijenjeno u Croatiatrans-group. Specijalni promet, Croatiaturist i Međunarodna špedicija (danas Croatiašped) nastavili su djelovati kao samostalna poduzeća.

Holding Croatiatrans-group imao je 1993. oko 2000 zaposlenih. Sljedeće godine donesena je odluka o raspadu holdinga i pojedinačnoj pretvorbi 18 sastavnica. Mnoga poduzeća nisu opstala na tržištu. Dotadašnji zagrebački Putnički prijevoz promijenio je naziv u Croatia Bus te je privatiziran i pretvoren u dioničko društvo, a 1990-ih bio je jedan od većih hrvatskih autobusnih prijevoznika. U godinama što su slijedile i on je poslovao s teškoćama te je 2009. otišao u stečaj. Godine 2014. poduzeće Panoramabus (osnovano 1990) kupilo je Croatia Bus d. d. u stečaju, te se otad naziva Croatia Bus d. o. o., a u sastavu je bosanskohercegovačke grupe Globtour Međugorje. Godine 2018. to poduzeće zapošljavalo je 233 radnika.

Poduzeće pod imenom Zagrebački transporti djeluje i danas te je specijalizirano za poslove klasične špedicije i servisiranja te održavanja teretnih i priključnih vozila. Bivši OOUR Pakrac danas je dio → Autoprometnog poduzeća iz Požege, dok je bivši OOUR Gospić dio → Autotransa tj. Arriva grupe.