Zemljak, Ivan (Zagreb, 15. III. 1893 – Zagreb, 1. I. 1963), arhitekt, jedan od najznačajnijih predstavnika moderne arhitekture u Hrvatskoj između dva svjetska rata.

Studirao je na Tehničkome fakultetu u Grazu 1912–14., te od 1916. na Njemačkoj visokoj tehničkoj školi u Pragu, gdje je diplomirao 1920. Nakon završetka studija radio je u Zagrebu u arhitektonskom uredu → Viktora Kovačića do 1921., kada se zaposlio u Građevnom odjelu Gradskoga poglavarstva. Ondje je 1930–39. bio voditelj Odsjeka za novogradnje, 1939–41. ravnatelj, potom voditelj Odsjeka za regulaciju grada. Od 1945. do umirovljenja 1951. radio je u Narodnom odboru grada Zagreba na poslovima vezanima uz izgradnju i urbanistički razvoj grada. Nakon umirovljenja bio je član gradskih Savjeta za komunalne poslove, građevinarstvo i urbanizam te Komisije za regulaciju grada. Godine 1929. boravio je u Nizozemskoj, gdje se upoznao s neoplasticizmom i s radom Jacobusa Johannesa Pietera Ouda što se pokazalo utjecajnim za njegov daljnji rad.

Osobito se istaknuo projektiranjem dječjih vrtića i škola koje odlikuje racionalno oblikovanje prostora te fokus na funkcionalnost i konstruktivnost. Odgojno-obrazovne objekte dizajnirao je u duhu tada suvremene zapadnoeuropske pedagogije s ciljem da boravak u njima bude prožet ugodnom i intimnom atmosferom. Sam je oblikovao interijer tih objekata te hortikulturno rješavao njihov okoliš. Pod utjecajem Ouda i neoplasticizma, sa snažnim osobnim oznakama, izveo je osnovne škole na Jordanovcu 108, Selskoj cesti 95 (obje 1930–31), u Jakićevoj 23 (1933) i Koturaškoj ulici 75 (1935) te Obrtnu školu na Savskoj cesti 39 (1940., danas zgrada Ministarstva unutarnjih poslova). Tražeći sintezu između internacionalnog i rustikalnoga regionalnog stila (neožbukana opeka, drvene grede, kosa krovišta, paviljonski tipovi), projektirao je dječje vrtiće na Jordanovcu 108 (1935) i Lašćinskoj cesti 17 (1935–38) te školu s dječjim vrtićem u Ljubljanskoj aveniji 33 na Knežiji (1940). Još neki od Zemljakovih istaknutijih realiziranih projekata su: stambena zgrada u Masarykovoj 13 (1928–29), Naselje Istrana i invalida u Mošćeničkoj 2–16 i Veprinačkoj 1–15 (1929–30), gradsko dječje sklonište u Trakošćanskoj 45 (1930–31), stube uz crkvu sv. Marije na Dolcu (1932), Becićeve stube (1934), vila Rebar u podnožju južnih obronaka Medvednice iznad Gračana (1939–40; izgorjela 1979) i vila Weiss na Pantovčaku (1942). Najpoznatiji je njegov hortikulturni projekt oblikovanje Trga Petra Krešimira IV. u suradnji s pejzažnim arhitektom Cirilom Jegličem (1938–45). Planirao je uređenje Mirogoja kao park-groblja (1937). Zemljakov urbanistički rad bio je fokusiran na konzerviranje starijih građevina na prostoru Gornjega grada i Kaptola, gdje je predlagao regulaciju uređenja trgova. Osmislio je urbanistička rješenja za Ilicu od Britanskoga trga u smjeru zapada (1958), Vlašku ulicu (1959) i dr. Pisao je i objavljivao u stručnom i dnevnom tisku o urbanističkim problemima Zagreba, osobito starih dijelova grada, i o zagrebačkim perivojima. Nakon nastupa na Izložbi međunarodne arhitekture u Parizu 1933. njegova su djela objavljena u časopisima L’Architecture d’aujourd’hui (1933), Wasmuths Lexikon der Baukunst (1937) i u pregledu moderne arhitekture Gli elementi dell’architettura moderna Alberta Sartorisa (1941). Njegov opus uvršten je u registar svjetske moderne arhitekture Chronologie 1889–1970. Pierrea Vagoa.











