Žerjavić, Milan (Križ kraj Ivanić Grada, 28. IX. 1915 – Zagreb, 26. VIII. 1971), arhitekt, projektant stambene arhitekture i nekih od prvih zagrebačkih nebodera.

Nakon povratka iz Praga, gdje je 1940. diplomirao arhitekturu na Njemačkoj tehničkoj visokoj školi te nakratko radio kod inženjera Hoube i Wimmera i u građevinskom poduzeću Železny, zaposlio se u Zagrebu kod inženjera Zorislava Franjetića. Od 1941. radio je kao projektant u državnim tijelima Banovine Hrvatske i NDH. Od ljeta 1945. bio je angažiran u Ministarstvu građevina NRH na planovima obnove zemlje, 1946. radio je u građevinskom poduzeću Kabiljo, a 1947. otišao je u Sarajevo, gdje je radio na zadatcima koje je prethodno obavljao i u Ministarstvu u Zagrebu. Od 1948. bio je zaposlen u zagrebačkom Gradskomu projektnom i geodetskom poduzeću Osnova, gdje je rukovoditelj bio od 1951. do raspada poduzeća 1954., kada iz njega nastaju arhitektonski projektni biroi Ilijić i Žerjavić. Biro Žerjavić, na čelu kojega je bio gotovo do smrti, bavio se uglavnom projektiranjem višestambenih zgrada.

Među njegovim realizacijama ističu se stambeno-poslovna zgrada u Bogovićevoj ulici 1a, višestambene zgrade u Martićevoj 30–36 i 53–61, na Prilazu baruna Filipovića 4–10 i u Biankinijevoj 8 (sve 1954), pet tipskih višestambenih zgrada u Ulici grada Vukovara 228–236 (1956–57), višestambeni sklop na križanju Martićeve i Vojnovićeve 22–32 s deseterokatnim neboderom (s Pavlom Baranjaijem, 1956–58), višestambene zgrade u Savskoj 92–98 (1957), neboder na križanju Držićeve 10 s Ulicom grada Vukovara (1957–58), višestambene zgrade na križanju Barčićeve i Derenčinove (zajedno sa Zlatkom Ogorelcem, 1958), na križanju Maksimirske i Harambašićeve (s P. Baranjaijem, 1958), stambeno-poslovna zgrada na križanju Savske i Vukotinovićeve (1959), pet zgrada na Volovčici u Zapoljskoj 2–30 (1960), te nekoliko obiteljskih kuća.











