Objavljeno:
Ažurirano: 28. studenoga 2018

Bazjanac, Davorin (Beravci kraj Slavonskoga Broda, 22. IX. 1902 – Zagreb, 21. IX. 1988), strojarski inženjer, doajen visokoškolske nastave tehničke mehanike, popularizator astronautike i zrakoplovstva.

Gimnaziju je završio u Mariboru, Vojnu akademiju u Beogradu 1923., vojnu artiljerijsku školu politehničkoga tipa Ecol d’Application d’Artillerie u Fontainebleau 1927., te studij strojarstva na Visokoj tehničkoj školi u Zürichu (ETH Zürich) 1935., gdje je doktorirao 1943. disertacijom Untersuchungen mit Hilfe der elektrischen Analogie über den Einfluss der Luftstrahlbegrenzung in Windkanälen auf Tragflügelmessungen (mentor J. Ackeret). Do 1941. radio je u domaćoj vojnoj industriji u Kragujevcu, zatim je bio na specijalizaciji u Francuskoj, Engleskoj i Čehoslovačkoj. Na Tehničkome fakultetu u Zagrebu (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje) bio je stalni nastavnik za kolegije iz područja tehničke mehanike od 1945., redoviti profesor i predstojnik Katedre za mehaniku i nauku o čvrstoći od 1954., te predavač i voditelj poslijediplomske nastave iz teorije konstrukcija od 1969; umirovljen je 1973. Bio je dekan Tehničkoga fakulteta (1948–49). te dekan Strojarsko-brodograđevnoga fakulteta u Zagrebu (1958–60). Na njegov je poticaj na tom fakultetu razvijena primjena fotoelasticimetrije u strojogradnji i brodogradnji. U Zagrebu je predavao i na Elektrotehničkom fakultetu (1957–69), na Visokoj tehničkoj školi za pogonske inženjere (1957–67) i dr.

Znanstveno se bavio problemima vibracija brodskih pogonskih strojeva, proučavanjem metoda eksperimentalne analize deformacija i naprezanja, posebice primjenom fotoelasticimetrije u strojarstvu i brodogradnji. Smatra se začetnikom škole hrvatskih fotoelastičara. Objavio je više od 80 znanstvenih i stručnih radova, te razvio značajnu znanstveno-popularnu djelatnost u području zrakoplovstva, astronautike, zrakoplovne i raketne tehnike. Istaknuo se nastupima u medijima tijekom programa Apollo, čovjekova slijetanja na Mjesec. Napisao je šestora skripta iz različitih područja tehničke mehanike u nekoliko izdanja (1951–72), te niz zbirki zadataka. Kao udžbenici Sveučilišta u Zagrebu tiskana su mu djela Osnovi teorije mehanizama (1954), Tehnička mehanika I. Statika (1959), Nauka o čvrstoći (1968), Tehnička mehanika II. Kinematika (1969), Tehnička mehanika III. Dinamika (1974). Autor je i znanstvenopopularnih knjiga Svemirski letovi (1970) i Suvremena astronautička istraživanja svemira (1979). Bio je član znanstvenoga savjeta Međunarodnoga centra za mehaničke znanosti (Centro internazionale di scienze meccaniche, CISM) u Udinama, dopisni član Međunarodne astronautičke akademije (International Academy of Astronautics) iz Pariza i član Britanskoga interplanetarnog društva (British Interplanetary Society) iz Londona. Dobio je Nagradu »Nikola Tesla« 1969., Nagradu za životno djelo 1975. te Nagradu »Fran Tućan« 1987. Njegovim su imenom nazvane ulice u Zagrebu, Slavonskome Brodu i Zadru.

Znanstvenopopularna knjiga Svemirski letovi, 1970.

Ostali podatci
Što pročitati?

Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu u razdoblju od 1979. do 1989. Zagreb, 1989., str. 219.

I. Alfirević: Sjećanja na profesora Davorina Bazjanca: (1902.–1988.). Zagreb, 2002.

F. Matejiček: Slavonski korijeni profesora Davorina Bazjanca. Zagreb, 2004.

Iz arhive LZMK-a

Z. Faj: BAZJANAC, DAVORIN. Hrvatski biografski leksikon, sv. 1, 1983., str. 559–560.

Bazjanac, Davorin

Strojarski inženjer, doajen visokoškolske nastave tehničke mehanike, popularizator astronautike i zrakoplovstva.

Opći podatci
Ime
Davorin
Prezime
Bazjanac
Mjesto i datum rođenja
Beravci kraj Slavonskog Broda, 22. 09. 1902.
Mjesto i datum smrti
Zagreb, 21. 09. 1988.

Kategorije i područja
Kategorija
Potkategorija
Područje