Objavljeno:
Ažurirano: 29. studenoga 2018

sportsko zrakoplovstvo, dio zrakoplovstva vezan uz letenje bezmotornim i motornim letjelicama s ciljem ostvarenja nekoga sportskog rezultata. Grane su mu balonstvo (→ balon), zrakoplovno jedriličarstvo (→ zračna jedrilica), → zrakoplovno modelarstvo, → raketno modelarstvo, padobranstvo i parajedriličarstvo (→ padobran), motorno letenje zrakoplovom i ultralakim letjelicama, ovjesno jedriličarstvo i samogradnja letjelica. U različitim disciplinama održavaju se natjecanja, bilježe se rekordi te se za određena postignuća dodjeljuju značke i trofeji. Sportski zrakoplovci udružuju se u zrakoplovne klubove (aeroklubove), zrakoplovne saveze i međunarodna udruženja.

Sportsko zrakoplovstvo u Hrvatskoj

Početci

Povijest sportskoga zrakoplovstva u Hrvatskoj prati zbivanja u svijetu, od prvoga leta balonom iznad Zagreba → Krste Mazarovića 1789. do zlatnog doba graditelja prvih hrvatskih zrakoplova, u kojem su se istaknuli → Slavoljub Eduard Penkala, → Ivan Sarić i dr. (→ zrakoplovstvo)

Prvi hrvatski ovlašteni letači dobili su letačke dozvole od Bečkog aerokluba (Wiener Aero-Club) osnovanog 1901., koji je 1908. preimenovan u Austrijski aeroklub (Österreichischer Aero-Club), a 1912. pristupio je Međunarodnoj zrakoplovnoj federaciji (Fédération aéronautique internationale, FAI, osnovana 1905). Među njima su bili → Ivan Starčević (postao dopredsjednikom Kluba 1904), → Viktor Klobučar, → Emil Uzelac, → Dragutin Novak i dr.

U početcima letenja zrakoplovima, hrvatski su piloti ostvarili zapažene rezultate na međunarodnim natjecanjima. Dobivši letačku dozvolu francuskog aerokluba 1910., → Ivan Bjelovučić je iste godine postavio svjetski rekord u etapnome letenju između Pariza i Bordeauxa (6 h i 15 min) i pobijedio na Međunarodnome zrakoplovnom natjecanju u Milanu, a 1911. je preletjevši udaljenost od Pariza do Nancyja za 3 h i 50 min srušio rekord svog učitelja Louisa Paulhana. Godine 1912. je Bleriotovim dvokrilcem postignuo rekord uzletjevši do visine od 2200 m u samo 12 min, te brzinski rekord na drugome vojnom natjecanju u Francuskoj, pa je iste godine u tisku proglašen najboljim francuskim zrakoplovcem; 1913. postao je prvi pilot koji je preletio Alpe.

I. Bjelovučić tijekom leta Paris–Bordeaux, 1910.

Plakat s I. Bjelovučićem u društvu najvećih europskih letača, 1913.

V. Klobučar je 1911. nastupio na znamenitoj četverodnevnoj zrakoplovnoj utrci oko Britanije (Circuit of Britain) te jedrilicom vlastite konstrukcije pobijedio na europskom prvenstvu u austrijskom Semmeringu. Prvi hrvatski pilot koji je poletio u Hrvatskoj D. Novak pobijedio je na 2. avijatičkom natjecanju u Budimpešti 1912. te u Grazu 1913. Nakon završetka pilotskoga školovanja 1914. → Ignacije Bulimbašić izveo je zračnu petlju (luping), postavši jednim od malobrojnih svjetskih zračnih akrobata kojemu je to uspjelo (prije njega petlju je u Francuskoj izveo I. Bjelovučić).

Dragutin novak u zrakoplovu 1912.

Razdoblje između dvaju svjetskih ratova

Na području novoosnovane jugoslavenske države, u Beogradu je osnovan 1922. Kraljevski jugoslavenski aeroklub Naša krila (isprva Srpski aeroklub, od 1923. Aeroklub Kraljevine SHS). Od osnutka bio je član Međunarodne zrakoplovne federacije. Izdavao je časopis Naša krila 1924‒41., te koordinirao oblasne i mjesne odbore kao središta sportskoga zrakoplovstva. Godine 1924. osnovan je oblasni odbor u Zagrebu, a do 1929. osnovani su na području Hrvatske oblasni i mjesni odbori u Osijeku, Otočcu, Pagu, Splitu, Hvaru i drugim gradovima.

Avijatičarski miting na aerodromu Borongaj u Zagrebu, 1930.

Članovi jedriličarske škole u Brdovcu, 1930.

Tijekom 1930-ih došlo je do uzleta sportskoga zrakoplovstva u Hrvatskoj. Oblasni su odbori Aerokluba u Zagrebu, Osijeku i Sušaku 1933. okupljali 44 mjesna odbora s 2484 člana. Organizirane su škole zrakoplovnoga modelarstva (1934. u Zagrebu, 1935. u Splitu) te prva natjecanja u toj grani (1935. i 1936. u Zagrebu). Zagrepčanin Tvrtko Paskiević izgradio je 1933. u Zagrebu sportski zrakoplov Lastavica, prvi zrakoplov suvremene konstrukcije izgrađen u Hrvatskoj, a samogradnje su u to doba zabilježene i u Osijeku i Čazmi. Godine 1935. u Dubrovniku je održana generalna konferencija FAI-ja. Zagrebački oblasni odbor Aerokluba uredio je 1938. Dom Aerokluba s radionicama za popravak motornih zrakoplova, za gradnju jedrilica i izradbu modela, što je potaknulo izgradnju sportskih letjelica, organiziranje jedriličarskih škola i dr., a počelo se razvijati i sportsko padobranstvo.

Natjecanje iz zrakoplovnog modelarstva u Zagrebu, 1932.

Prva hrvatska pilotkinja i padobranka bila je → Katarina Matanović Kulenović, koja je 1936. dobila dozvolu sportskog pilota. Ona je bila prva žena u Istočnoj Europi koja je izvela skok padobranom iz zrakoplova 1938.

Katarina Matanović Kulenović

U veljači 1940. hrvatski su oblasni odbori jugoslavenskog Aerokluba osnovali Kraljevski aeroklub Banovine Hrvatske s upravom u Zagrebu, središnju organizaciju gotovo autonomnu od beogradske glavne uprave. Nakon kapitulacije Jugoslavije i prestanka rada Aerokluba, u sklopu zračnih snaga NDH osnovana je 1941. organizacija Hrvatska krila, radi organiziranja zrakoplovnog modelarstva i jedriličarstva, pa je za rata sportsko zrakoplovstvo u Hrvatskoj nastavilo s djelatnostima, mada u smanjenom opsegu.

Razdoblje nakon II. svj. rata

Već potkraj II. svj. rata i ubrzo nakon njega, uz poticaje države i vojnoga vrha, oživjele su i počele se ubrzano razvijati sve grane sportskoga zrakoplovstva u masovni vid sporta i tehničke kulture. Već 1945. obnovljena je djelatnost u modelarstvu i jedriličarstvu u Zagrebu, Daruvaru, Osijeku, Splitu, Slavonskome Brodu, Borovu, Rijeci, Karlovcu, Koprivnici i Varaždinu.

Zrakoplovni savez Hrvatske osnovan je 1947. Godine 1948. osnovan je Zrakoplovni (vazduhoplovni) savez Jugoslavije, koji je kao dio Narodne tehnike okupljao republičke zrakoplovne saveze s aeroklubovima kao temeljnim organizacijama (do 1949. nazivali su se sportsko-vazduhoplovna društva, tj. vazduhoplovna društva); 1950. Savez je primljen u Međunarodnu zrakoplovnu federaciju. U Zagrebu je 1946. održano Prvo savezno takmičenje letećih modela, prva poslijeratna jugoslavenska zrakoplovna priredba, a 1947. osnovana je Savezna pilotska škola (1948. preseljena u Rumu).

Prva jedrilica izrađena nakon II. svj. rata u Hrvatskoj i Jugoslaviji bila je Žaba, koju je izgradila grupa mladića u Daruvaru 1946. Iste je godine u Zagrebu organizirana radionica za popravak i gradnju jedrilica, koja je poslije prerasla u Aerotehnički zavod, dok je pri Zrakoplovnome savezu Hrvatske organiziran i konstruktorski biro koji je okupio iskusne graditelje letjelica → Rudolfa Fizira, Borislava Vajića, → Antona Cvjetkovića, Rudolfa Berkovića, Vilima Lisca, Franu Hranuellija, i dr. Prema projektu F. Hranuellija izrađen je prototip prve domaće hidrojedrilice 1948., prema konstrukciji A. Cvjetkovića je od 1952. izgrađeno pet lakih motornih sportskih jednosjeda Ca-51, B. Vaić konstruirao je 1955. jedrilicu sa zatvorenom kabinom VG-151 te višenamjenski laki motorni zrakoplov Vajić V-55. Inženjer → Stanko Obad zaslužan je za pojavu visokosposobnih jedrilica; prvu od njih, Musa Kesedžija, konstruirao je još 1938., a nakon II. svj. rata i jedrilicu Orao 1949. te metalnu jedrilicu Meteor 1955., koja je zahvaljujući suvremenoj konstrukciji postizala vrhunske rezultate.

Zrakoplov jednosjed CA-61 Antona Cvjetkovića, 1961.

Stanko Obad kraj letjelice Meteor

Počevši od 1950-ih hrvatski sportski zrakoplovci, isprva predvođeni naraštajem stasalim još u 1930-ima, ostvarivali su zapažene međunarodne uspjehe, npr. jedriličari Zvonimir Rain i Božidar Komac, modelari → Stjepan Bernfest, → Slobodan Babić, → Vilim Kmoch i dr.

U 1970-ima počelo se razvijati ovjesno jedriličarstvo (zmajarstvo), a nešto kasnije i parajedriličarstvo (prvi hrvatski parajedriličarski klub osnovan je u Zagrebu 1993).

Razdoblje od uspostave hrvatske samostalnosti

Nakon hrvatskog osamostaljenja, izbijanjem oružanih sukoba, hrvatski su se sportski zrakoplovci sa svojim zrakoplovima stavili na raspolaganje u obrani zemlje, te su do kraja Domovinskoga rata sudjelovali u borbenim akcijama, izviđanju, dostavi humanitarne pomoći i dr. Prva hrvatska zrakoplovna borbena skupina osnovana je u listopadu 1990. na sinjskom aerodromu, a činili su je zrakoplovi Aerokluba Split. (→ ratno zrakoplovstvo)

Godine 1992., kao sljednik Zrakoplovnog saveza Hrvatske osnovan je Hrvatski aeroklub, koji od 1997. nosi ime → Hrvatski zrakoplovni savez. Danas je savez u sastavu Hrvatske zajednice tehničke kulture i Hrvatskoga olimpijskog odbora te je član Međunarodne zrakoplovne federacije. Djelatan je u svim granama sportskoga zrakoplovstva, o kojima se brinu strukovne komisije, a okuplja 49 članica (klubova), od kojih su 29 punopravne, s 2000 članova i 200 aktivnih natjecatelja. U radu Saveza sudjeluje i 13 operatora letjelišta. (→ aerodrom)

A. Hucaljuk na Državnom prvenstvu Hrvatske u zrakoplovnom modelarstvu u kategorijama F3J, F3K, F5J-400 i F5J, Gubaševo, 2017.

U području motornoga letenja zrakoplovom Savez okuplja devet klubova s 90 članova i deset aktivnih natjecatelja. Savez je bio organizator 15. svjetskoga prvenstva u preciznom letenju zrakoplovom u Lučkom 2002., kada je hrvatska reprezentacija osvojila brončanu medalju. U području ultralakoga letenja Savez okuplja devet klubova s 80 članova. U području ovjesnoga jedriličarstva Savez okuplja deset klubova s 50 članova i 15 natjecatelja. Organizirao je 15. europsko prvenstvo u ovjesnom jedriličarstvu u Opatiji 2006.

Replika zrakoplova S. Penkale CA-10 Antona Cvjetkovića, 2010.

U novije doba u Hrvatskoj djeluje više samograditelja zrakoplova, među čijim se konstrukcijama ističu ultralaki zrakoplov Albatros (Lj. Hranjec, 1993), motorni zrakoplov Štiglec (M. Ivanček, M. i S. Kralj, 1997), motorna jedrilica Sova (M. Ivanček, 2003), replika zrakoplova Penkala CA-10 (A. Cvjetković, M. Ivanček, 2010) i dr.


Ostali podatci
Što pročitati?

Z. Jureša: Sportska zrakoplovna aktivnost u Zagrebu 1945‒48. Povijest sporta 11(1980) 44, str. 251‒258.

D. Marović: Sportsko zrakoplovstvo u Splitu (1889‒1941). Povijest sporta 16(1985) 63, str. 27‒36.

A. Petak: Tehnička kultura u Hrvatskoj. Zagreb, 1992.

L. Eleršek: Homo volans. Rani hrvatski avijatičari 1554.–1927. Zadar, 2009.

M. Jukić: Narodna tehnika Hrvatske ‒ Hrvatska zajednica tehničke kulture, 70 godina tehničke „svestranosti i masovnosti“ mladih. Arhivski vjesnik, 59(2016) 1, str. 207‒222.

M. Šetka: Zrakoplovstvo na području srednje Dalmacije između dva svjetska rata. Rostra, 8(2017) 8, str. 201‒221.

Što posjetiti?

Tehnički muzej Nikola Tesla, odjel Promet

Iz arhive LZMK-a

M. Mišljenović, S. Trifunović, Z. Jureša: ZRAKOPLOVSTVO, SPORTSKO. Enciklopedija fizičke kulture, sv. 2., 1977., str. 504‒518.

M. Mišljenović: VAZDUHOPLOVNI SAVEZ JUGOSLAVIJE (VSJ). Enciklopedija fizičke kulture, sv. 2., 1977., str. 459.

sportsko zrakoplovstvo
Zračna jedrilica Meteor konstruktora S. Obada, 1955.

Dio zrakoplovstva vezan uz letenje bezmotornim i motornim letjelicama s ciljem ostvarenja nekoga sportskog rezultata.

Kategorije i područja
Kategorija
Područje
Uže područje