Borčić, Branko (Prnjavor, BiH, 8. VI. 1908 – Beograd, 4. VII. 1977), geodet i kartograf, stručnjak za geodetsku kartografiju.

Diplomirao je 1932. na Geodetsko-kulturno-inženjerskom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu (od 1962. → Geodetski fakultet). Doktorirao je na ljubljanskome fakultetu za arhitekturu, građevinarstvo i geodeziju 1964. disertacijom Matematička podloga karte svijeta u mjerilu 1 : 1 000 000. U Beogradu je radio u Odjeljenju katastra i državnih dobara Ministarstva financija 1934–44., načelnik Naučnog i Geodetskog odsjeka Vojnogeografskog instituta bio je 1945–51; ujedno je bio honorarni nastavnik na Tehničkoj visokoj školi 1946–51. Od 1951. bio je zaposlen na Tehničkome fakultetu u Zagrebu, od 1960. u zvanju redovitoga profesora. Predavao je kolegij Kartografiju. Bio je prvi šef novoosnovane Katedre za kartografiju 1951., te predstojnik Zavoda za kartografiju i reprodukciju karata 1956–74. Predavao je i na drugim studijima u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu.

Znanstveno i stručno bavio se problemima matematičke i geodetske kartografije, te toponimima i kartografskom terminologijom. Kao geodet (1934–51) organizirao je, izvodio izmjere i sudjelovao u izradbi katastarskih karata za više gradskih naselja. Zaslužan je za uspjeh probne aerofotogeometrijske izmjere općine Mlado Nagoričane (1937–38). Među praktičnim radovima ističu se mjerenje radovljičkog bazisa kraj Bleda (1950) i bazisa između Odre i Velike Gorice kraj Zagreba (1951). Uz mnoštvo objavljenih znanstvenih radova, autor je udžbenika Gaus-Krigerova projekcija. Teorija i primena u državnom premeru (1955), Matematička kartografija (Kartografske projekcije) (1955), Stari koordinantni sustavi na području SR Hrvatske i njihova transformacija u sustave Gauss-Krügerove projekcije (s N. Frančulom, 1969) i Gauss-Krügerova projekcija meridijanskih zona (1976). Sudjelovao je u pripremi drugoga izdanja Multilingual Dictionary of Technical Terms in Cartography, te bio suradnik i autor u Višejezičnom kartografskom rječniku (1977).