bravarstvo, djelatnost izradbe dijelova metalnih konstrukcija, obradbe limova, metalnih profila i cijevi te provedbe različitih montažnih radova. Završni proizvodi bravarske djelatnosti su ograde, metalni prozori i vrata, metalni namještaj, dijelovi postrojenja i dr. Ovisno o vrsti završnoga proizvoda, bravari obavljaju razne radne operacije: zacrtavaju, ručno ili strojno režu, savijaju i narezuju navoje, bruse, kuju, buše, vare postupkom elektrozavarivanja i dr. Osposobljeni su za rad u širokom području metalne industrije u kojoj čine znatan dio kadra. Srodni stručnjaci, strojobravari, bave se održavanjem i popravkom strojeva (npr. alatnih strojeva) i uređaja u eksploataciji te izradbom pojedinih strojnih dijelova.
Prije početaka metalne industrije u Hrvatskoj prevladavala je obrtnička proizvodnja. Bravari se prvi put spominju u XV. st. Njihov je broj brzo rastao, čemu svjedoči osnivanje cehova sa srodnim obrtima. Već 1510. osnovali su ceh u Križevcima, 1521. u Zagrebu, 1743. u Požegi, 1772. u Varaždinu, 1837. u Krapini. Bravari su udruženja izrađivali alate, postavljali zasune, obnavljali brave i okivali prozore, popravljali topove, puške, okivali kotače, popravljali gradske satove i dr. Kao jedna od najraširenijih struka, bravarstvo je bilo vezano uz proizvodnju metala prvih manufaktura i tvornica. Tako je već prva tvornica željezne robe u Hrvatskoj Petra Zrinskog, osnovana 1651. u Čabru, proizvodila željezne šipke namijenjene kovačima i bravarima. U Karlovcu je → Ignac Jelenc 1876. osnovao Tvornicu limenih štednjaka, bravarske i željezne robe, koja je 1945. nacionalizirana i poslovala je pod nazivom → ŽE–ČE.
Razvojem metalne industrije bravarstvo je nadišlo obrtničke okvire. U Zagrebu je Pavao Cernjak 1890. osnovao radionicu željeznih konstrukcija. Proizvodio je željezna vrata, prozore, krovove, stube i ograde. Godine 1900. osnovana je Strojarsko-elektrotehnička tvornica R. Eisenhut i drug u Zagrebu (→ Radoslav Eisenhuth). Bavila se izradbom željeznih konstrukcija i strojarskih dijelova, gospodarskih strojeva i armatura za vodovod i plinovod grada Zagreba, mostovnih i krovnih konstrukcija i njihovom montažom te lijevanjem svih vrsta cijevi, kočnica (papuča) za vagone državne željeznice i zvona. Bravarstvom se u Zagrebu bavila i strojevno-mehaničarska poslovnica Franje Kiseljaka, osnovana 1919., koja je proizvodila okove od raznih kovina, dijelove strojeva i željezne konstrukcije. Na Zavrtnici je 1921. izgrađena tvornica limenih i bravarskih proizvoda koja je proizvodila okove za građevnu stolariju.
Prva jugoslavenska tvornica vagona, strojeva i mostova (danas → Đuro Đaković Grupa) iz Slavonskoga Broda od svojih početaka 1920-ih proizvodila je sve vrste željeznih konstrukcija. Bravari su uz zavarivače činili okosnicu monterskih radova te je 1959. reorganiziran dotadašnji rad osnivanjem radne jedinice (RJ) Montaža. Godine 1991. RO Montaža postala je Đuro Đaković Montaža d. d., od 2009. bila je dio njemačkoga koncerna za inženjering i usluge Bilfinger SE, a od 2016. ponovno je u hrvatskom vlasništvu te nastavlja s radom kao Đuro Đaković Montaža d. o. o.
U Sisku je Franjo Pešina 1921. opremio tvornicu željeznoga pokućstva, željeznih vrata i prozora, željeznih bačvi i dr.
Uspostavljanjem SFRJ pokrenut je velik broj pogona metalne industrije u kojima su bravari pridonosili sveukupnoj djelatnosti. Tvornica → Jadran u Zagrebu proizvodila je metalni namještaj širokih namjena za opremanje škola, poslovnih prostora, kazališta i kina. Ljevaonica željeza i tvornica vodovodnih armatura iz Varaždina (→ Metalska industrija Varaždin; MIV) proizvodila je zasune, kanalske poklopce i dr., zagrebačke → Tvornica parnih kotlova (TPK) i Tvornica uređaja za naftu i transport (TUNT) razne željezne i limene konstrukcije (cjevovodi), poduzeće za izradbu i preradbu metala Aleksandar Mamić iz Rijeke svu građevnu bravariju i limariju, strojnoprerađivačka industrija Metal iz Osijeka kvake, okove za namještaj, vrata za kaljeve peći, tvornica čeličnih konstrukcija, dizala i roleta Radnik iz Zagreba krovišta, vrata, prozore, stubišne ograde i ostalu građevnu bravariju, tvornica metalnih proizvoda Sergio Dobrić iz Pule okove, metalnu galanteriju, lokote. Bravarija kao djelatnost sastavni je dio drugih djelatnosti metalne industrije, npr. brodogradnje, strojogradnje, a i mnogi pogoni drugih namjena nastali su iz bravarskih i strojobravarskih radionica, poput ljevaonica metala i tvornica strojeva → Dalit iz Daruvara i → Tomo Vinković iz Bjelovara, tvornica aluminijskih lijevanih radijatora i odljevaka → Lipovica iz Popovače i dr.
Na mnogim povijesnim zgradama nalazi se originalna umjetnička bravarija, poput ornamentalnih kvaka, ručki i druge unikatne arhitektonske opreme. Ljevaonica umjetnina ALU iz Zagreba restaurira takve dijelove, a bravari izrađuju replike vjerne originalima. U zagrebačkoj Opatičkoj 10 nalazi se zgrada bivšega Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. U njoj je danas smješten Hrvatski institut za povijest. Zgrada ima bogat interijer (Zlatna dvorana), a pročelje joj resi raskošna kovana željezna ograda renesansnoga stila (1894), rad arhitekta Hermanna Bolléa (1845−1926) i bravarskoga odjela Obrtne škole u Zagrebu. Danas bravari participiraju u poduzećima različitih djelatnosti te kao obrtnici, a naobrazbu stječu u strukovnim školama diljem Hrvatske.
→ kovanje
M. Šercer: Stari zagrebački obrti. Zagreb, 1991.
R. Horvat: Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj. Zagreb, 1994., str. 353−362.
Hrvatski institut za povijest, kovana željezna ograda Hermanna Bolléa
Muzej grada Zagreba, izložba Stari zagrebački obrti
O. Milčić: BRAVA. Tehnička enciklopedija, sv. 2, 1966., str. 144−153.