daljinska istraživanja, znanstvena disciplina koja se bavi metodama za prikupljanje, obradbu, analizu i vizualizaciju slikovnih i neslikovnih podataka o objektima i fenomenima na površini koja se preslikava posredovanjem senzora (scena), bez fizičkog kontakta s njima. Metode daljinskih istraživanja su alat za praćenje objekata i fenomena u vremenu i prostoru u okviru promatranja Zemlje.
Podatci o objektima i fenomenima na sceni prikupljaju se različitim vrstama senzora koji mogu biti stacionarni (terestrički) ili instalirani na različite zračne platforme (bespilotna letjelica, helikopter, zrakoplov, satelit). Senzori stvaraju brojčane (digitalne) slike na osnovi reflektiranog ili emitiranoga spektralnog elektromagnetskog zračenja (svjetlost) od objekata na sceni. Većina objekata na promatranoj sceni na drukčiji način reflektira ili emitira zračenje u jednom i u različitim dijelovima spektra. Ta se činjenica rabi u daljinskim istraživanjima za definiranje spektralnog potpisa (reprezentativni skup informacija određenog objekta na digitalnoj slici). Spektralni potpisi objekata osnova su za praćenje i izdvajanje tih objekata i fenomena u vremenu i prostoru metodama obradbe digitalne slike (matematičke operacije s kanalima, filtriranja, klasifikacija).
Dijelovi spektra elektromagnetskog zračenja su: kozmičke zrake, gama-zrake, vidljiva svjetlost, mikrovalno (radari), ultraljubičasto i infracrveno (blisko, srednje i dugovalno) zračenje, te televizijski i radio-valovi. Ljudsko oko osjetljivo je na reflektirano elektromagnetsko zračenje dijela spektra od 400 do 700 nm (plava valna duljina) i prima podražaje okoline u tom rasponu valnih duljina pod nazivom vidljiva svjetlost. Ostali su dijelovi spektra elektromagnetskog zračenja nevidljivi ljudskom oku, ali se informacije o objektima ili fenomenima na sceni mogu prikupiti senzorima koji su osjetljivi (senzibilizirani) na njih. Prema vrsti izvora zračenja kojima se koriste, senzori se dijele na pasivne (koriste se vanjskim izvorom zračenja: optički, infracrveni, termalni) i aktivne (s vlastitim izvorom zračenja: radari, laseri). Prema dijelovima spektra na koje su senzibilizirani, senzori se dalje dijele na: optičke (RGB), infracrvene, termalne i radarske, a prema broju kanala (spektralnoj razlučivosti) na multispektralne i hiperspektralne.
Područje daljinskih istraživanja multidisciplinarno je i rabi se u nizu znanstvenih disciplina u mnogobrojne svrhe, a poglavito u većini znanosti o Zemlji, kao što su meteorologija, geologija, hidrologija, ekologija, oceanografija, glaciologija, geografija, geodetska mjerenja; u vojne i obavještajne svrhe, kao i u područjima ekonomije, urbanog planiranja i komunikacija. Najpoznatiji su primjeri praćenje meteoroloških promjena u atmosferi, poplavljenih područja, velikih šumskih požara, poljoprivrednih i šumskih površina u svrhu praćenja stanja bioloških jedinki na njima, vulkanskih aktivnosti i kretanje lave nakon njih, temperature tla, i sl.
Razvoj u Hrvatskoj
Među pionirima u području daljinskih istraživanja u Hrvatskoj bili su → Vjekoslav Donassy s Geodetskoga fakulteta u Zagrebu, Marinko Olujić s Rudarsko-geološko-naftnoga fakulteta i → Zdenko Tomašegović (sv. 2) s Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta u Zagrebu koji su djelovali u okviru Savjeta za daljinska istraživanja i fotointerpretaciju JAZU-a (danas HAZU). Zajedno su 1983. objavili Daljinska istraživanja u geoznanostima, prvu knjigu iz područja daljinskih istraživanja na hrvatskom jeziku. Za Domovinskoga rata daljinska istraživanja su se intenzivno razvijala i primjenjivala u okviru Središnjice elektroničkog izviđanja Hrvatske vojske. Nakon rata metoda daljinskih istraživanja rabila se u detekciji i razminiravanju, gdje su vodeći znanstvenici bili Milan Bajić s Geodetskoga fakulteta i → Hrvoje Gold ( sv. 1) s Prometnoga fakulteta u Zagrebu.
Najveća se aktivnost u području daljinskih istraživanja u Hrvatskoj danas odvija na visokoobrazovnim ustanovama u okviru inozemnih i domaćih, znanstvenih ili stručnih projekata na kojima sudjeluju njihovi zaposlenici, odn. u okviru izvođenja nastave iz predmeta vezanih uz područje daljinskih istraživanja. Vodeću ulogu ima → Geodetski fakultet u Zagrebu gdje se od 1999. izvodi nastava iz tog područja. Nastava iz predmeta vezanih za daljinska istraživanja (uglavnom je riječ o izbornim predmetima prilagođenima određenim strukama) provodi se i na sljedećim sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu: Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Agronomski fakultet, Prometni fakultet, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Geotehnički fakultet. Nastava iz tog područja provodi se i na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu, Odjelu za kartografiju Sveučilišta u Zadru i dr. Na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije, u Zavodu za izmjeru i uređivanje šuma, djeluje Laboratorij za daljinska istraživanja i geoinformacijske sustave kojega je voditeljica Renata Pernar. Djelatnost Laboratorija usmjerena je na istraživanja primjene metoda daljinskih istraživanja, geografskog informacijskog sustava, globalnog pozicijskog sustava i digitalnog modela reljefa u šumarstvu, urbanom šumarstvu, lovnom gospodarstvu, zaštiti prirode i okoliša.
Metode daljinskih istraživanja stalno primjenjuju meteorolozi. Državni hidrometeorološki zavod obavlja stručne poslove praćenja i analiziranja svih podataka i parametara za preciznu prognozu vremena, za što rabi zemaljske (meteorološke postaje) i satelitske (slikovne i neslikovne) podatke koristeći se metodama daljinskih istraživanja, koje su u današnje doba osnovni skup alata za prognoziranje promjena u atmosferi.
Metodama daljinskih istraživanja u gospodarskom se sektoru u Hrvatskoj koriste ponajviše poduzeća koja se bave ekologijom, zaštitom prirode, agronomijom, šumarstvom, održivim razvojem i geodetskim poslovima. Ne postoji poduzeće koje se bavi isključivo daljinskim istraživanjima, nego se ona rabe u mnogim poduzećima prema zahtjevima tržišta koje se sve više širi. U okviru poduzeća Oikon – Institut za primijenjenu ekologiju djeluje LaDIGIS, laboratorij za daljinska istraživanja i GIS koji svojim radom omogućuje primjenu metoda daljinskih istraživanja na Oikonovim i partnerskim projektima. Poduzeće Geonatura ima višegodišnje iskustvo u stručnim poslovima zaštite prirode s pomoću geoinformatičkih alata i suvremenih metoda daljinskih istraživanja.
Daljinska istraživanja mlada su znanstvena disciplina, a u Hrvatskoj tek ulaze u širu znanstvenu i stručnu uporabu. Uporaba se povećava zahvaljujući dostupnim slobodnim i otvorenim softverima za provođenje metoda daljinskih istraživanja, besplatnim satelitskim snimkama i educiranjem studenata iz područja daljinskih istraživanja. (→ fotogrametrija)
V. Donassy, M. Oluić, M. Tomašegović: Daljinska istraživanja u geoznanostima. Zagreb, 1983.
M. Oluić: Snimanje i istraživanje Zemlje iz svemira: sateliti, senzori, primjena. Zagreb, 2001.