Kajfež, Franjo (Martijanec kraj Ludbrega, 15. X. 1936 – Zagreb, 23. IV. 2004), kemijski inženjer, stručnjak za kemiju lijekova.

Na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehnološkoga fakulteta u Zagrebu (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) diplomirao je 1959., a doktorirao 1968. disertacijom Sinteza derivata 4- i 5-nitroimidazola sa potencijalnim biološkim djelovanjem. Radio je od 1955. u zagrebačkom poduzeću Termomehanika, od 1960. u poduzeću → Pliva te je predavao u Kemijsko-tehnološkoj školi. Bavio se sintezom organskih spojeva, posebno kemijom lijekova te je u tom području ostvario karijeru. Bio je 1962–68. direktor istraživačkog instituta u tvornici Krka u slovenskom Novom Mestu. Ondje je osmislio pojednostavnjeni postupak sinteze diazepama (lijek iz skupine benzodiazepina koji je izumio → Leo Henryk Sternbach) koji je Krka plasirala na tržište pod imenom Apaurin. Godine 1966. izradio je idejni plan izgradnje farmaceutske tvornice kojom bi se industrijalizirao njegov rodni kraj. Ideju je uz potporu direktora → Podravke Vladimira Trojaka 1971. proveo u djelo te je iste godine suradnjom Podravke i PPK Bednja započela izgradnja tvornice lijekova → Belupo.

Godine 1968. preselio se u Švicarsku, gdje je bio direktor istraživanja i razvoja poduzeća CRC (Compagnia di Ricerca Chimica) u Chiassu, a potom je 1978. prešao na mjesto savjetnika u poduzeću Biogenezio Lausanne, gdje je radio do 1989. Registrirao je mnogobrojne patente u proizvodnji lijekova u Njemačkoj, Švicarskoj, Francuskoj, SAD-u i Izraelu. Patentima (poglavito Apaurinom) te radom u inozemstvu stekao je bogatstvo. U zagorskom mjestu Miljani kupio je istoimeni barokni dvorac plemićke obitelji Rattkay (1978) te ondje osnovao farmaceutsko poduzeće Milabo i izgradio znanstveno-istraživački laboratorij. Prvi je u tadašnjoj državi dobio dopuštenje samostalnog bavljenja znanstvenoistraživačkom djelatnošću i zapošljavanja do 15 osoba. Dvorac je obnovio 1979–82. pod stručnim vodstvom Restauratorskoga zavoda Hrvatske. U tom objektu nulte kategorije nalazi se zbirka namještaja različitih stilova (barok, rokoko, bidermajer i dr.), antikvarne knjige, stari ljekarnički recepti, predmeti od srebra, stakla i porculana (najviše iz razdoblja secesije) te skulpture i slike hrvatskih autora I. Kršnjavoga, V. Bukovca, F. Kulmera, O. Glihe i dr.

Bio je 1992–93. ministar industrije, brodogradnje i energetike RH, 1993–96. župan Krapinsko-zagorske županije te 1995–2000. savjetnik predsjednika RH za lokalnu samoupravu i tehnološki razvoj. Dobitnik je Nagrade »Boris Kidrič« za inovacije 1972.