Dabac, Tošo (Nova Rača kraj Bjelovara, 18. V. 1907 – Zagreb, 9. V. 1970), fotograf, jedan od najplodnijih i najutjecajnijih hrvatskih fotografa.
U Zagrebu je završio klasičnu gimnaziju 1926. i apsolvirao pravo. Fotografijom se počeo baviti 1930., a prvi je put izlagao 1932. s fotoamaterima u Ivancu. Ispit za zvanje fotografskoga majstora položio je 1937. u Zagrebu, gdje je 1940. otvorio atelijer u Ilici 17. Od 1957. bio je član umjetničke komisije Međunarodnoga saveza fotografske umjetnosti (FIAP). Glavni je predstavnik socijalnoga smjera u hrvatskoj fotografiji i jedan od osnivača tzv. zagrebačke škole fotografije. Snimao je život ulice, prosjake, ljude iz naroda, sajmišta i procesije, čime je anticipirao life-fotografiju našega doba. Veliku pozornost posvećivao je i snimanju portreta, folklora, krajolika, kulturnih spomenika, a fotografirao je i industrijsku arhitekturu, tvorničke interijere, strojeve i alate. Opremio je fotografijama knjige Metropola Hrvata (1943), Zagreb (1961), Ivan Meštrović (1961), Antun Augustinčić (1968) i dr. Za svoj rad dobio je mnoge nagrade, među ostalima Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1967). Posmrtno je u njegovu atelijeru uređen Arhiv Tošo Dabac (privatna zbirka s gotovo 200 000 negativa i dokumentacijom vezanom uz njegov rad), od 2005. u sastavu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.
R. Putar: Tošo Dabac fotograf. Zagreb, 1980.
Tošo Dabac 1907–1970. Život i fotografije (katalog izložbe). Zagreb, 2008.
Ž. Koščević: DABAC, TOŠO. Hrvatski biografski leksikon, sv. 3, 1993., str. 179–180.