Papuk, drvnoindustrijsko poduzeće iz Pakraca osnovano 1892. Belgijci Leon G. Cosimo i Gaetano Somzze kupili su 1890. šumom bogato vlastelinstvo Pakrac-Buč-Kamensko. Sjeveroistočno od Pakraca izgradili su 1892. parnu pilanu sa sedam jarmača (gatera) i šumsku prugu kojom su iskorištavali šume tog dijela Psunja. Velika pilana dobro je poslovala i tijekom vremena mijenjala vlasnike. Godine 1918. osnovano je dioničko društvo za šumsku industriju Slavex sa sjedištem u Zagrebu. Kao jedno od najvećih drvnih poduzeća u Hrvatskoj, uz pogone u Brodu na Savi (danas Slavonski Brod) (→ Slavonija DI), u svoj posjed preuzelo je i pakračku pilanu s pripadajućom šumskom željeznicom. Godine 1922. u Slavexovim je pogonima radilo 1600 radnika, dok je 1926. u Pakracu bilo zaposleno do 600 radnika. Do II. svj. rata tehnologija je ostala nepromijenjena, trupci su se rezali jarmačama, građa I. i II. klase vozila se na sušenje, nakon čega se prerađivala u štapove, drvene pete i slične finalne proizvode; u sklopu pogona djelovala je i parionica bukovine.
Pilana je nacionalizirana 1945., a od 1950. radila je u sastavu DIP-a Nova Gradiška. Početkom 1950-ih je uz pilanu otvoren pogon stolarije za finalnu proizvodnju. Od 1954. pakrački pogoni djelovali su samostalno pod imenom Papuk, drvna industrija Pakrac. Osim drvene građe, proizvodio se sobni i kuhinjski namještaj te drveni galanterijski proizvodi. Od 1954. djelovao je pogon za proizvodnju drvene vune u Siraču (do 1980). Djelatnost iskorištavanja šuma odvojila se 1960., a poduzeće se usmjerilo na obradbu i finalizaciju drva. Modernizirani su pogoni za izradbu stolica i naslonjača, čime se pakračko poduzeće svrstalo na drugo mjesto u zemlji po opsegu njihove proizvodnje i izvoza, a pušten je u rad i pogon za proizvodnju parketa. Od 1966. u sastavu poduzeća bio je i pakrački pogon drvne galanterije Jasen. Preuzimanjem drvnoga pogona u Grubišnom Polju, dotad pod upravom Oriolika iz Oriovca, tijekom 1970-ih proizvodni program stolica proširen je na hrastove stilske komode, stolove i regale. Papuk je 1971. zapošljavao 919 djelatnika. Godine 1976. pripojeno mu je metalsko poduzeće Pakram iz Pakraca, potkraj 1970-ih provedena je modernizacija pogona, a 1980. puštena u rad Tvornica aluminijskih okova. Donošenjem Zakona o udruženom radu (1976), Drvno-industrijski kombinat Papuk bio je organiziran u četiri OUR-a: Drvni kompleks, Metalni kompleks, Trgovina i Tvornica komadnog namještaja Grubišno Polje (od 1985. četiri OOUR-a: Drvno-prerađivački kompleks, Za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida rada, Metalni kompleks i Trgovina).
Izbijanjem Domovinskoga rata, pakrački su pogoni 1991. porušeni i spaljeni. Od prijeratnog 1151 zaposlenika, 1995. tvornica ih je imala 302. Od 1996. djelovala je pod imenom Drvna industrija – Papuk d. d. Poslujući s gubitcima i stalno smanjujući broj zaposlenih, od 2004. bila je u stečaju i tada je prestala proizvodnja; 2014. preuzela ju je Grupa Ferdinand, a konačno je likvidirana 2020.
D. Kliček: Papuk, Pakrac 1892. – 1992. Pakrac, 1993.
