Radić, Ivo (Split, 10. I. 1930 – Split, 12. IV. 2006), arhitekt, istaknuo se projektiranjem stambene arhitekture.

Diplomirao je 1956. na Arhitektonskom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. Od 1957. do umirovljenja 1990. radio je u Arhitektonskom odjelu Urbanističkoga biroa (→ Urbanistički zavod Dalmacije) u Splitu. Projektirao je stambenu i javnu arhitekturu, a njegova ostvarenja karakteriziraju funkcionalnost, tehnološke inovacije, jednostavnost, čvrstoća oblika i konstrukcije. U svojim realizacijama ostao je privržen načelima modernističke arhitekture, izbjegavajući iskorake u postmoderni oblikovni diskurs. Najveći dio njegova opusa čine stambene zgrade i neboderi u Splitu: u Ulici Domovinskoga rata 60 i 62 (1961–63), Tršćanskoj 35 i 53 (1963–65), Ulici slobode 43 (1963–65), Zvonimirovoj 79, 81, 83 i 85, Pupačićevoj 2 i Omiškoj 40 i 42 (sve 1964–65), Mihanovićevoj 5, 7, 9 (1965–66), na Putu Meja 10 (1965–66), Obali kneza Branimira 2–6 (1966–68), Ulici sedam Kaštela 2, 6 i 8 (1967–69), Papandopulovoj 1–29 i 31 (1974–79), na Ujevićevoj poljani (Zrinsko Frankopanska 2, 2A i 2B te Svačićeva 1, 1A i 3; 1987–89) i dr. U Splitu je realizirao i hotel za samce Željezničko-transportnoga poduzeća na Ravnim njivama (1978–80) te okružni zatvor na Bilicama (1986–87). Izvan Splita projektirao je među ostalim stambene zgrade u Kninu (1952) i Drnišu (1962), hotel Bodul (1969) i hotelsko naselje Sirena u uvali Mala Grčka (s A. Šatarom, 1968) u Hvaru. Dobitnik je više nagrada, među ostalima »Viktor Kovačić« (1988) i »Vladimir Nazor« (1994) za životno djelo.





