Goranprodukt, drvnoindustrijsko poduzeće iz Čabra, osnovano 1959. Utemeljeno je na udruživanju drvnih poduzeća čabarskoga kraja s dugom tradicijom.







Prvu pilanu u Čabru podignula je obitelj Zrinski 1651. kao pomoćni pogon za gradnju i održavanje kovačnice, topionica i njihovih vodeničnih uređaja, te stambenih i gospodarskih zgrada. Od sredine XIX. st. u čabarskom se kraju uz vodeničke, počinju graditi i parne pilane. Prvi parni stroj uveden u neku pilanu na području današnje Hrvatske bio je onaj obitelji Velasti i Vilhar u Prezidu iz 1847., a radio je do 1939. Zadnji ga je vlasnik darovao Muzeju za umjetnost i obrt, a danas se nalazi u → Tehničkom muzeju Nikola Tesla (sv. 4) u Zagrebu. Osim u Prezidu, do II. svj. rata djelovale su još parne pilane u Gerovu, Milanovu Vrhu kraj Prezida i Lividragi kraj Gerova. Nakon II. svj. rata u Tršću je 1945–46. izgrađena parna pilana, te su uz nju radile i one u Gerovu, Prezidu i Čabru u različitim oblicima udruživanja (→ DIP Delnice). Početak razvoja finalne proizvodnje označila je izgradnja hale za izradbu galanterijske robe u Čabru 1947. i hale za proizvodnju građevne stolarije (poslije masivnoga namještaja) u Tršću 1954.







Godine 1959. započelo je s radom novoosnovano Drvnoindustrijsko poduzeće (DIP) Čabar, koje je među ostalim okupilo drvne pogone za iskorištavanje šuma (u Gerovu i Prezidu), pilane (u Gerovu, Prezidu, Tršću i Čabru), galanterijsku proizvodnju (u Čabru i Tršću). Poduzeće se postupno razvijalo pa je u Prezidu izgrađena nova pilana 1960. i tvornica tapeciranoga namještaja 1963., u Gerovu modernizirana pilana 1968., a iste je godine u Tršću dograđeno postrojenje za finalnu proizvodnju (masivni namještaj). Od 1971. poduzeće se počelo modernizirati i u organizacijskom smislu te razvojem novih proizvoda, pa je preimenovano u Goranprodukt. Od 1973. organizirano je u OOUR-e u Gerovu, Tršću, Prezidu, Čabru i Zagrebu. Godine 1975. puštena je u probni rad nova tvornica tapeciranoga namještaja u Prezidu, izgrađena po njemačkoj tehnologiji. Do 1970. u poduzeću je bilo u prosjeku 500 zaposlenih, a taj je broj sredinom 1970-ih narastao na 750. U tom su razdoblju Goranproduktove linije namještaja i dizajneri (Dragan Roksandić) bili višekratno nagrađivani na domaćim izložbama.













Godine 1991. poduzeće je zapošljavalo 540 radnika. Privatizirano je 1992., od kada posluje kao Finvest drvo d. d., a nakon spajanja s društvom Finvest Impregnacija iz Karlovca 1994. nosi naziv Finvest Corp d. d. Godine 2002. broj zaposlenih bio je približno 540. U 2010-ima poduzeće je zbog teškoća u poslovanju smanjilo broj zaposlenih za polovicu, a nakon prestanka proizvodnje tapeciranoga namještaja u Prezidu, proizvodi piljenu građu, pelete te nudi uslugu impregnacije drva.